SLOVAČKA 2018
Slovačka je već duže vrijeme bila na listi želja, ali bi nekako u planiranju uvijek pala u drugi plan i bivala ostavljena *za neku drugu priliku*... Ta neka druga prilika napokon je došla na dnevni red. Imamo na raspolaganju četiri slobodna dana što bi taman trebalo biti dostatno za planirani đir. Rezervacije smještaja obavili smo unaprijed preko booking.com tako da tu brigu ne brinemo po putu. Prognoza vremena za slijedeća tri dana i nije baš nešto briljantna no uzdamo se u onu narodnu da sreća prati hrabre.
Djelomično je tako i bilo...
DAN 1
Kreće se ranije ujutro, danas je pred nama 600-tinjak kilometara, a cilj je doći u Bratislavu što ranije u poslijepodnevnim satima da uhvatimo vremena i za jednu turističku šetnju centrom. U Pivki kratka pauza za otapanje krmelja kavicom i croasanom, te kupnju slovenske vinjete. Od Postojne nadalje karma nam je autoput što baš i nije neka dobitna moto kombinacija, pogotovo po Austriji gdje su kamere česte a ograničenja svako malo na 100 km/h. No što je tu je, ležernom vožnjom na tempomatu utopismo se u austrijskom i turističkom mnoštvu koje uglavnom poštuje ograničenja..... ništa jako puno ni za uslikati, ni za pamćenje, a bome ni za pričanje i pisanje....
Malu devijaciju sa rute i dodatno stajanje radimo ispred Beča gdje skrećemo na jezero Neusiedler See. Sudeći po gužvi i činjenici da je tek 20-ak kilometara udaljeno od Beča, očito im je ovo jedno od omiljenih izletničkih destinacija. A i dio je istoimenog nacionalnog parka.
Ekologija u prvom planu
Skrećemo u mjesto Podersdorf am See, šetnja, osvježenje, nekoliko fotografija...Za austrijske gradiće na obalama jezera ne treba trošiti riječi. Vrijedi patnje po autoputu.
Kako i priliči, po austrijski, sve uredno do bola
Palže se ne bi posramilo ni kakvo mondeno ljetovalište na moru.
U oči upada niska ograda za kućne ljubimce koji nemaju pristup plaži.
Eto....u Austriji je sve uređeno do zadnjeg detalja, zna se red i što je najvažnije, isti se uredno i kulturno poštuje.
Lijepo bi bilo provesti vikend ovdje, no zacrtani plan i program tjera nas dalje.
Ubrzo stižemo na Austrijsko - Slovačku granicu.
S obzirom da je ispred nas desetak kilometara autoputa do Bratislave, na granici kratko zastajemo pitati treba li kakva vinjeta ili kakvo drugo čudo za sofisticirani drpež putarine na koji smo već gotovo pa navikli. Na tečnom engleskom dobivam odgovor da je u Slovačkoj autoput za motore besplatan te da nam žele sretan put i ugodan provod. Eto, zavolio sam Slovačku prije nego li sam i ušao u nju !!
SLOVAČKA DON*T CRY....WE ARE COMMING !!
Prvi miris Bratislave
Odsjedamo u hotelu Blue, tek nekoliko tramvajskih stanica udaljen od centra. Uredan i solidan smještaj sa nevelikim ali dobrim restoranom za svaku je preporuku ako se zateknete u Bratislavi.
Taman lijepo ostalo vremena za šetnju bez presinga. Tramvajem se prebacujemo u centar grada koji je jako ugodno iznenađenje. Bili smo u Bratislavi neposredno prije pada željezne zavjese, negdje koncem 80-ih. Centar grada je pješačka zona i doslovno je neprepoznatljiv u odnosu na 80-e. Sve vrvi od restorana, odlično uređenih pubova iz kojih piči dobra glazba....sve u svemu i više nego pozitivan dojam u nadasve ugodnom okruženju.
Rolandova fontana, (poznata je i kao Maksimilijanova fontana), a legenda kaže da se kip na njenom vrhu u večeri sa Stare na Novu Godinu okrene na suprotnu stranu, kako bi pozdravio povijesne junake koji su u prošlosti branili grad :
Idemo dalje u šetnju :
I njega smo pronašli...
Kaže priča da se zvao Čumil. Bio je gradski čistač ulica ili tako već nešto i jako je volio odmarati i prolaznicama zavirivati pod suknju. I eto, postao legenda te dobio svoje mjesto u modernoj povijesti....
E mojoj ženi nećeš !! Naučit ću ja njega pameti....
Slijedi solidna večera u hotelskom restoranu. Cijene nešto jeftinije nego kod nas, no ne baš nešto jako značajno....
DAN 2
Nakon solidnog doručka spremni smo i napeti za napad na Tatre.
Iz Bratislave krećemo ravnicom prema Banskoj Bystrici. Landscape jako podsjeća na našu Slavoniju. Zemlja obrađena sve do ruba ceste, nema vidjeti zapuštene ili napuštene oranice. Prolazimo kroz niz manjih mjesta i sela. Upada u oči čistoća i urednost. Moram priznati da u cijelom điru kroz Slovačku nismo uočili bilo kakvo smeće. Po kućama na selima vidi se da je standard življenja podosta niži nego u gradu, ali sve su okućnice vrlo uredne i bez tragova bilo kakvog smeća, pogotovo onog glomaznog otpada koji tako često krasi naše kuće i okućnice po selima. Lokalne ceste su im dosta dobre, kvalitetom zadovoljavaju za ugodnu touring vožnju.
U Banskoj Bystrici stajemo za kratko osvježenje i protegnuti noge. Gradić sam po sebi nije ništa posebno ili ga barem tako doživismo.
Napuštamo Bansku Bystricu i krećemo lokalnom cestom kroz Niske Tatre prema Liptovsky Mikulaš-u.
I napokon :
Slijedi vožnja kroz prirodu. Promet minimalan. Mjesec je Lipanj, sve friško zazelenilo i uživamo u mirisima proljeća i prirode.... Nije to atraktivno kao Dolomiti ili Alpe ali isto tako ima svoj poseban šumoviti šarm...
IMG]http://i65.tinypic.com/2zidaj7.jpg[/IMG]
Noćimo na popularnom skijalištu Jasna. Doduše nije sezona skijanja, no očito je popularna destinacija i u ostala godišnja doba jer gostiju u hotelu ne fali.
Večeramo u restoranu hotela u prilično nekonvencionalnom ambijentu. No hrani nema prigovora. A i cijene su dosta povoljnije nego u Bratislavi tako da možemo reći da smo što se klope tiče prošli zaista povoljno. Solidna klopa + botilja vina = 200 kuna. Povoljnije ne može !!
DAN 3
Nakon jutarnjeg slijedovanja u obliku obilnog doručka nastavljamo prema Tatralandiji i Visokim Tatrama.
Stižemo nadomak Tatralandije (neka vrsta zabavnog parka), no mi se idemo zabaviti na destinaciju pokraj parka, u već legendarnu naopako okrenutu kuću : Heliport.
I tu smo se zaista lijepo zabavili...
Dotaknusmo i Visoke Tatre
Slijedi laganini povratak....a nebo se gadno smrko i ne sluti na dobro. Na stranu prema Niskim Tatrama kuda smo planirali povratak srčano se zacrnilo pa mimo plana odlučujemo se za nastavak puta prema drugoj strani i Žilini koja djeluje tek malo vedrije. No ne zadugo. Kiša nas sustiže, kreće prolom oblaka....stajemo na prvoj benzinskoj. Napričasmo se i sa trojicom Slovaka na BMW-ima koji su se isto sklonili od kiše. Prošli su cijelu našu obalu pa smo imali i podosta zajedničkih tema. Nakon sat i pol kiša posustaje pa u kišnjacima krećemo dalje prema Bratislavi. Putem je kiša prestala i gotovo se razvedrilo. Stižemo rano poslijepodne pa ipak ostaje i lijepo vremena za planirani obilazak Bratislavskog dvorca.
Nažalost, u sam dvorac ulaz za turiste nije bio moguć.
Pa uživasmo u zelenilu vrta i pogledu na grad....
Slijedi solidna večera u jednom restoranu malo izvan centra, tek nedaleko od rezerviranog apartmana. Usluga, kvaliteta i cijena vrlo pristojna tako da zadovoljno odosmo u krpe.
DAN 4
Ništa jako puno za ispričati. Povratak iz Budimpešte dosadnom autocestom, srećom nema puno prometa pa tempomat odrađuje dobar dio posla. Kad smo već usput skrenusmo na jednu šetnjicu centrom Maribora, te uz još dva kraća stajanja uredno stižemo pred garažu...
....da bude prohodno za slijedeći đir :
a piva (i bilo kakvog alkohola) nema 
