omiljenom zimskom šetnjom po dolcima i ponikvama s praćkom u ruci vrebajući promrzle kosove i obuzdavajući nagon da njih upotrebim kao metu i ujedno temu ručka,pobrao sam zavidnu količinu samoniklog bilja i odlučio napraviti spoj mora, polja i plodova svojih nesilica iz tvz. "kapunere"
na povratku kući vratio sam se nakratko u dane djetinstva i pogodio praćkom sijalicu javne rasvjete i to iz prve...
na maslinovom ulju sam prodinstao probrano i oprano bilje te dodao repiće škampa sve skupa još malo okrenuo i prelio razlupanim i začinjenim jajima te sve skupa popaprio svježe meljenim domaćim paprom
ovo jelo je zanimljivo upravo zbog brzine i jednostavnosti pripreme a napominjem da je još bolje ako umjesto repića škampi upotrebimo sipe ili lignje ali onda njih prve dinstamo s poklopcom (pop. "umido")pa zatim bilje i na kraju jaja a može se i umjesto bilja upotrebiti mlada blitva,broskva itd itd a ovaj način pripreme su zapisali rabljani s nazivom
"na povrih" osim što je izostavljeno legiranje jajima..
ova je hrana bogata željezom pa su u stara vremena kad je to svakodnevno bilo na meniju ljudi bili jaki i otporni
i zato nailazimo još i danas na jadranu na imena "feručo,željo,željko..."
ovo jelo smo pripremili za marendu i jeli smo s nogu a crno vino smo servirali ne u čaše nego u jednu veliku bukaru iz koje smo svi pili pa i barba bože kojemu gusti brkovi padaju preko donje usne a ime toj marendi dali smo na ozgoru