Postao/la Panbo » 04. 02. 2017. (13:08)
Sportski fishfinderi cak vec odavno rade na jedan nacin obratno. Oni sve primaju koliko god mogu a onda prije crtanja slike oduzimaju ono što je postavljeno ponajprije gainom i jos nekim drugim funkcijama. Kako automatika radi kod svih, tesko ce ovdje sve biti opisati, pa cu spomenuti samo neke. Tu se moze vidjeti ono sto sam govorio o kompromisima jer automatika uređaja je fiksna, ima svoje algoritme, ali nema pojma tko koristi uređaj. Recimo da ga koristi Ante, koji voli nac i vidit ribu, ali ponekad ga koristi i brat koji recimo baci parangalic i spusti koju vrsu. Taj brat je Neno. Oba brata koriste isti brod i isti uređaj. Recimo da to bude Furuno. Svi znamo Furuna koji je sami vrh brodske elektronike. Sad ide ono zanimljivo. Ante ode na more sve mu odgovara, vidi ribu, ima luksuz autogaina, autorangea i ostale auto pogodnosti. Njemu je uređaj odličan jer ga praktički boli neka stvar za to di je granica lazine i salbuna, di je ćela, di je manja rupa....jer on ne koristi alate koje koristi Neno, koji ne moze izaci na kraj sa ovom automatikom. Zasto? Odgovor je jednostavan. Furuno ima svoju poznatu autogain funkciju koja mijenja pojačanje tako da ti dno bude uvik u "redishbrown", odnosno u snažnoj crvenoj. To znaci da ce smanjit pojacanje kad dobije refleksiju od kamena ili podmornice, a povecat kad naidje na salbun, lazinu, a za odredit sastav ostaje ti sami oblik, jer je vecinom sve crveno.