TREĆI DAN
Noć je prošla tiha i mirna a dan započeo mirisom kafe, maslacem i medom.
Zapravo, kafu uopće ne pijem osim na brodu. Tu mi nekako baš prija i uživam u tom ritualu. Preskačem ga jedino ako se spremam za ronjenje odnosno podvodni ribolov, tada ništa niti jedem niti pijem. Za danas je bio plan (zapravo želja pusta) podvodni ribolov oko otočića Orud, južno od Velog Drvenika. Tamo sam par puta lovio ali uvijek na nekom natjecanju, prvenstvu Dalmacije, nikada u privatnom, opuštenom lovu. Lijepi tereni, dosta ribe, mile uspomene...
U luci je mirno ali nebom jezde tmasti oblaci tjerani SW vjetrovima. Na prognozi prijepodne jugo, iza podneva jaka tramontana a potom jaka do olujna bura. Nazdravlje! Mora da je to nešto ubrzalo pa je jugo svoje već otpuhalo i već preko trećeg ide ka četvrtom kvadrantu i tramontani. Orud osta sanak pusti a i roštilj zacijelo neće iz krmenog gavuna. Isplovljavamo iz Velog Drvenika i skrećemo istočno prema Šolti. Nestvarno izgledaju Krknjaši bez one sulude ljetne gužve. "Blue lagoon" kao ih reklamiraju, niti su "Blue" niti "lagoon" ali su zaista atraktivno i poželjno izletničko odredište. Ali ne ljeti! Izašavši iz zavjetrine Drvenika imamo nešto mora u desni bok. Tiho isprobava svoje panule po sistemu pokušaja i pogreške. Nažalost, kod njega se obično radi o samim pogreškama. Hrabrim ga i potičem. Razvijamo genovu ali motor ne gasimo. Nisam opušten i brinem se zbog vremenske prognoze. U ovom akvatoriju su jaka tramontana i bura nešto što ne želite iskusiti. U današnjem planu je uvala Nečujam, po sredini sjeverne obale Šolte, ručak, slobodne aktivnosti i noćenje. Nisam siguran u tu priču.
Ugodna plovidba uz obalu Šolte, vjetar jedva osjećamo pa zarolamo genovu. Ulazimo i razgledavamo luku Rogač. Pored glave trajektnog pristana Tihi zapinje i puca "najbolja" panula. Po čemu najbolja?! Neznam da je ikada nešto na nju ulovio. Izlazimo iz Rogača i nastavljamo prema istoku niz Šoltu. Skoro bonaca. Znam da nemože na ovome dugo ostati. U visini Nečujma već se čuti čuh od tramontane. U zapadnom dijelu velike i razvedene uvale Nečujma se može dobiti zaklon od tramontane u Podkamenici, ali po buri je vrlo nezgodno. U istočnom dijelu, u Supetru, je obratno. U središnjem dijelu u samom dnu postoji zapadni krak i istočni sa ostacima nekadašnjeg ribnjaka cara Dioklecijana. Tu je zaklonjeno ali usko i plitko. Ako razvale tramontana i nakon nje bura, tu smo zatvoreni i blokirani. Nemir u meni lagano raste i konačno pada odluka.
Preskačemo Nečujam i nastavljamo prema istoku, prema Milni na Braču.
Uvala Milne ili uvala "Mille nave" tj tisuću brodova, u njoj se po svakom vjetru može pronaći sigurno sidrište. Osim toga Tiho je tu doma i se uvijek može iskrcati radi posla. Ja imam još nekoliko dana slobodnih pa ako me tu zatvori mogu pričekati smirivanje vremena. Nakon sat plovidbe sa laganom tramontanom u krmu, sidrimo u uvali Makarac u potpunoj bonaci. Gladni smo i odmah se hvatamo pripremanja ručka. Još tijekom plovidbe smo odmrznuli meso jer su na jelovniku "Samoborski kotleti". Volim kuhati i ovo je još jedno jelo koje pripremam vrhunski a vrlo je izdašno i ne zahtijeva puno vremena. Prilog je pire krumpir.
Uz to jelo (i u to jelo) ide bijelo, polusuho vino. Još je bolje ako se za kuhanje koristi vino sa još više ostatnog šećera, poput nekog Traminca.
Bilo je odlično. Što u teču što u čaše otišla je litra i pol od "mojeg" vinara iz Staroga Grada. Popodne smo proveli u uzaludnom zabacivanju lignjariča s broda po pjeskovitom dnu ove lijepe uvale. U rani suton je pojačala tramontana i zahladilo je. U ovoj uvali se taj vjetar dosta osjeća ali nema valova, slično je i sa burom. Dno je sitno pjeskovito i sidro drži odlično. Bruce od 10 kg i lanac u tri dubine, nema problema. Kad se je još više smračilo, tramontana je sustala a oblaci su počeli dolaziti sa jugozapada. Ovdje smo bili zaklonjeni od nevere iz trećeg kvadranta ali niska obala nije štitila od udara vjetra. Već sam bio odlučio spustiti po pramcu "šperancu" od 18 kg, varijantu Danfortha, izrađenu u splitskom škveru, inox. Taman sam sve uradio i provjerio kada nas je udarila jaka nevera.
Brod se je tresao pod udarima vjetra ali sad nije bilo nikakvih problema niti straha. Povremeno bi pogledali kroz prozore i sa zadovoljstvom utvrdili da se brod zanosi na sidrima ali se nije pomaknuo niti metar.
Za večeru lešo brokula, sir, sardine iz Postira. Zapravo nisu sardine nego konzervirani fileti lokarde, jako dobro! Nastavili sa bijelim. Vinom.
Grijanje upalio na pola sata tek da se pravim važan. U brodu je toplo i suho.
U neko doba noći, pred zoru, zaurlala je orkanska bura. Pripone su zviždale a gindac udarao o jarbol. Nekome bi to smetalo, meni je to glazba za uši. Naravno, ako si dobro usidren i spreman za takve stvari. Naglo je zahladilo pa sam oko 6 sati, malo prije ustajanja, upalio grijanje.
Jutro nas je dočekalo suncem obasjano i sa potpunom bonacom. Prognoza za danas obećava mirno sa slabim vjetrovima promjenjivog smjera.
Nakon doručka smo naješkali mali parangal od 50 udica sa, na brzinu odleđenim, patagonskim lignjicama i položili ga preko uvale na granici pijeska i posidonije.
Vinčem sam podigao Bruca a ostao na šperanci te se krmom privukli maloj rivi izgrađenoj ispred neke vikendice praćeni sumnjičavim pogledom kroz pritvorene grilje. Ulovili smo 4 pirka, 4 kanjca, 3 pauka bjelca i malu komarču koju smo uspjeli vratiti u more.
Za ručak smo to pofrigali i pojeli uz preostalu polovicu verzota kojega smo lešali.
Toliko je toplo da sam poželio zaplivati oko broda. Ipak nisam a sada mi je žao.
Oko dvi ure polazak i povratak u Velu Farsku gdje sam iskrcao Tihomira i po bonaci se uputio preko Hvarskog kanala prema punti Kabla koja se nazirala u blijedoj izmaglici.
KRAJ