Pozdrav! Gospodin Markovina u tekstu navodi princip gradnje drvenog broda te načine postavljanja madira-oplate. U 99% slučajeva svi naši gucevi,gajete i kaići su bili klasične građe kolumbe i rebara s oplatom dodirne građe.Kada se obitelj Filipi doselila na Murter s otoka Korčule ; donijeli su i svoj(korčulanski) uhodani stil gradnje.Tako danas imamo poznatu mlađu sestru korčulanske gajete,betinsku gajetu.Ove dvi gajete krase punašna skladna forma trupa,široka prova ,široki škaf,izvučeni branduni,široka krma u obliku recimo jabuke,široke razme itd.Hoću reći ukratko ,za prepoznati korčulanku gajetu pogledaj betinsku!Ova gajeta na slici je čista suprotnost nabrojenih osobina gore.Proveni škaf joj je dosta uži ,nema brandune,a ovako prateći liniju rekao bi da i krma nije široka ,već uska i da ima oblik ;reklo bi se limuna.A ovo su karakteristike i izgled Trogirske gajete!Na internetu je teško pronaći slike prave korčulanske gajete ,ali ima betinske i nešto trogirske pa se može usporediti.Ovih dana ,ako stignem napraviti ću par slika pravih korčulanki pa ću ih tu priložiti da se može usporediti.Možda ova gajeta i je napravljena u Korčuli ali ne po njihovim tradicionalnm prepoznatljivim šestima,a možda je s godinama i s ponekim renoviranjem izgubila formu-čisto sumljam da je moguće baš toliko!Da spomenem još par sitnica ,razlikujemo korčulansku,betinsku,velolušku,trogirsku i lovransku gajetu ali ima još par tipova ne toliko rasirenih .Jedna zanimljivost;korčulani su prije a tako i sada za izradu ovakvih. tipova brodova koristili tanko drvo za rebra i kolumbu.Možda je odgovor u ovome što mi je reka jedan stari korčulanin;mi smo ih gradili da traju dvadesetak godina,u suprotnom di smo onda????
Hvala na opsežnom odgovoru. Ponadao sam se da ćeš imati nekoliko detalja koji su mi novi obzirom da sam godinu dana uronjen u problematiku tradicionalne brodogradnje stvarno duboko. I kada prođeš prvu fazu kopanja po internetu te kontakta sa ljudima koji imaju neka iskustva (tu ne mislim na one koji se temom bave studiozno - Salamaon, Markovina, Božanić, Skračić, Filipi, Mohović...) shvatiš da se jako puno detalja utopilo u zaborav, tko zna koliki dio i nepovratno.
U početku mi je bilo čudno da za Korčulu ima najmanje podataka o gradnji gajete a onda nađeš i odgovor. Uvijek je Korčula bila najistaknutija u razvoju novih tehnika pa je prva i prešla na metal i plastiku kao brodograđevni materijal. A to se poklopilo i sa brzim razvojem turizma što je istisnulo mala brodogradilišta (mala po današnjim standardima).
Ali ajmo na konkretno;
Pogrešna konstatacija kako su korčulanska (pričamo o izvornoj gradnji) i betinska gajeta iste ili vrlo slične. Kada sakupljaš fotografije korčulanki traži barke građene do 2. sv. rata i pojave motora).
Betinska gajeta je u trenutku nastanka (Paško Filipi) već imala namjenu transportnog broda kakav je i danas dok je korčulanaka bila ribarica i to često samo na vesla. Barke koje su lovile na daljim poštama imale su i jedro ali tada je češće riječ o leutu. I jedan i drugi tip nazivan je jednostavno "ribarica" i imali su iste forme. Nikad i nikako oblu krmu. Pogledaj fotografiju na gore priložen link teksta profesora Markovine i na 249 strani imaš tipičnog leuta s Korčule (plavi brod) i provenu aštu korčulanske gajete (bijela barka). To su tradicionalni korčulanski oblici (uključujući usku krmu). Kasnije su se te forme mijenjale i razvijale u skladu s potrebama plovidbe (najčešće "jahtizacija"). Nisam uspio naći na netu nacrte koje nam je prof Markovina predočio na jednom predavanju gdje su date linije triju gajeta (Korčula, Murter. Lovran) na osnovu kojih se vide razlike oblika trupa i otpora plovidbe te reakcije na dodatno opterećenje. Jedna od izvedbenica korčulanske gajete je falkuša (uska krma).
Apsolutno netočna konstatacija je da su barke u KOrčuli rađene kako bi kratko trajale!? Korčula je prije 150 godina imala posebne zakone kojima je štitila svoje šume kako bi dugotrajno sačuvala građu za brodove obzirom da su radili i veći dio dubrovačke flote.Poznati su bili po pripremi drvene građe. Ako koga zanima, Korčula je srećom dobila vrhunski uradak Dušana Kalogjere koji je napisao knjigu Korčulanska brodogradnja - 750 strana najdetaljnijeg dokumenta slavne brodograđevne povjesti. Gotovo da nema toga što se u toj knjizi ne može naći o brodogradnji prošlog stoljeća, uz obilje fotografija plovila i procesa gradnje.
Tek kad se čovjek ulovi konkretne rekonstrukcije plovila dođe u poziciju postaviti pitanja na koje je teško dobiti odgovor. Eto, sad se bavim opremanjem barke veslima. Naoko jednostavn problem, mnogi će znati reći od čega se rade vesla kako...
Dužina vesala? POložaj šrerama? Razmještaj veslača?
Ajde da vas čujem, dakle gajeta dužine 5,90 širine 2,10 (murteriniu su mi rekli - "to, pa to i nije gajeta,to ti je kaić") uzeti u obzir da "smetaju" jarbol (smješten na 1,90) i kutija motora. Predvidjeti da može veslati 1,2,3,i najčešće četiri veslača.
Što da Vam kažem, na kraju sam se morao obratiti profesoru Skračiću za pomoć. O jedrilju da ne pričam.
Još deset dana i barka će nazad u more. Na nepotpun zahvat rekonstrukcije utrošeno je oko 500 sati rada - za novu barku treba 600. Čini se da sem uspio biti dosljedan - kažu mi mojui u lučici - ubio si se od posa a barka izgleda isto ko prije, samo si dodao jarbol. A to je bit rekonstrukcije tradicionalne barke.