Postao/la mali od palube » 09. 08. 2010. (23:49)
Loš dan danas. Najprije sam morao ustati u 4.30 i voziti dijete u Zadar. Putuje mačka u Francusku, pa smo već dva mjeseca svi pošašavili od nje i od Francuske.
Oko deset smo isplovili prema Ljubačkoj vali. Prolazio sam pokraj toga zaljeva nekoliko puta, ali nikad nisam baš onako istraživao... s pola gasa tik uz obalu, da vidim što sve ima. Ekipa se složila, vrijeme je bilo prekrasno.
Nakon cca pola sata zapuhalo je nešto sa NW, tamo nedje od Povljane. Isprva lagano, ali kad smo stali da se okupamo i ručamo, nije nam dalo mira. Pokupio sam sidro i nastavio prema Ljubaču. Tu smo se lagano nasukali na pijesak neke pličine izvan lučice i u miru ručali. Puhalo je, ali nije bilo valova.
Nakon cca 2 h htjeli smo nazad, ali penta nikako da izvuče kolombu iz pijeska. Svi na krmu... svi na provu... na jedan bok, na drugi... ljuljaj amo-tamo i konačno smo pomaknuli brod. Sve "u rikverc". Već mi je padalo na pamet da zovem nekoliko kupača s plaže da me guraju. Eto, toliko o nasukavanju broda na pješčane plaže. S ovom lađom to ne ide. Vjerojatno zato što se zakopa samo ona balastna kobilica i onda se zakopa duboko. Baš šteta. U mojim dosadašnjim plovidbama je to bio čest gušt. Izaći na pustu plažu i lunjati po šumi ili kamenjaru, a da ne moram plivati i brinuti je li sidro otkvačilo i je li brod na mjestu.
Krenuli smo nazad prema Vlašićima. More je već naraslo na 2, ali kurs mi je bio sjajan - ravno provom u valove. Barka ih nije ni osjetila. Strah od potapanja motora ili izlaženja elise iz mora bio je sasvim neopravdan. Barka se baš ni malo nije penjala na valove, nego ih je provom razbijala tako silno da nijedan kvadratni centimetar nije bio suh. Uključujući, dakako, i krov nadkabine i jarbolet sa svjetlima. Da nije bilo djece na brodu bila bi to prava prilika da probam primiti te valove i u bok, u krmu, u pola krme... okret itd. No, nisam se usudio igrati, već sam nastojao što prije dograbiti neku zavjetrinu. I na takvom, ipak još uvijek neopasnom moru, stvar bi se mogla ozbiljno iskomplicirati ako motor stane iz bilo kojeg razloga...
Sklonili smo se iza Sikavaca i već je bilo bolje. Puhalo je i dalje dosta, ali nije bilo više tako velikog mora. Nadomak Paške obale, Između Sikavca i Obeliska smo stali na kupanje. Sidro je zagrabilo neki veliki kamen. Onda smo ušli u kabinu i učili klince kartati belu. Potrajalo je to nekih sat vremena i osjetio sam sve jače ljuljanje. Provirio sam glavu kroz vrata kabine i ustanovio da smo već dobru milju "otplovili" prema Paškom mostu. Sidro je otpustilo i nitko nije primijetio. Čak ni Goga koje je u kokpitu čitala. Što se nje tiče, dok čita, može barka ploviti i prema gore, a i tonuti prema dolje. Ništa ona ne vidi i ne čuje dok čita.
Najveće sr@**e ipak se desilo kad smo u Vlašićima išli prema vezu. Kad ne puše odveć, uplovim bez ikakvih problema. U "šusu". No, danas je puhalo i nosilo podosta i trebalo mi je nekoliko naprijed-nazad popravljanja smjera i pozicije. Nećaci su s konopima čekali na provi. Takvo se pristajanje po vjetru još dodatno zakomplicira time što nemam svoj mrtvi vez u moru, nego spuštam krmeno sidro. Dok skočim do krme, bacim sidro i vratim se k timunu, barka je već 5-6 metara dalje niz vjetar. No, sve smo nekako izveli i prilično ravno došli do našeg mjesta uz rivu. Trebalo je još samo malo "prikočiti" da barke dođe na nekih desetak cm od betona i tu stane. Ubacio sam u rikverc i dodao malo više gasa, radi vjetra koji me zanosio lijevo. Vraga rikvec... bilo je to naprijed! Opizdio sam špirunom u rivu tako da su ona dva zebzeka s konopima na provi umalo odletjeli u more. U kabini se prevrnula kava i kujica Lela koja i inače mrzi vožnju brodom.
Na mom je prijašnjem brodu timun bio na lijevoj strani, a komanda položena tako da se nije šaltalo naprijed-nazad, već gore-dolje. I to naopako: gore je bio rikverc, a dolje je bilo naprijed. Valjada mi je u toj vjetrovitoj drž-ne daj situaciji nešto krivo iz te prijašnje navike puhnulo u glavu baš u onom času kad ne treba.
Šteta nije velika. Malo se iskrivila donja inox štanga od špiruna i pukla je ona ukrasna letvica. Plastični kotačić za konop od pramčanog sidra se više ne može okretati. No, plastika od broda nije pokazala ni najmanju pukotinu. Da sam sad doma, u radionici, sve bi bilo riješeno već sutra... ovako će morati čekati iduću sezonu.
Ali...
Nije problem u jednoj hrastovoj lajsnici i malo iskrivljenom špirunu. Problem je u tome što je na rivi bila gomila kupača, a među njema barem dva-tri galeba... onakva kakvi su porer ili lupis. Zasigurno sam im beskrajno popravio dan i vjerojatno su odmah otišli do dućana da na stepenica popiju hladnu pivu u to ime. Još će tjednima pričati kako je purger opizdio barkom u rivu tako da su mu skoro sva djeca popadala u more.