Postao/la mali od palube » 19. 07. 2010. (10:46)
Da ne povjeruješ...
Prije cca mjesec dana sam, u potrazi za najpovoljnijom kombinacijom prijevoza broda, nabasao na nekog (očito većeg i ozbiljinijeg) prijevoznika iz Zadra. Ima on više kamiona i dizalice, ima i labudicu, nek mu pošaljem skicu broda s naznačenim dimenzijama...
Ja posl'o. Objasnio da mogu skinuti nadkabinu, platforme i špirun. Ispalo ono što sam želio: stane to njemu na manji (?) kamion koji ima kran iza kabine, tako da mi nitko drugi i ne treba. Najbolja moguća kombinacija. Cijena 4800 kn. Već sam negdje pisao o tome.
Dogovorili smo da će brod ići u subotu ili nedjelju 24. ili 25. 07. Još ne znam točno koji dan, ali taj vikend će biti sigurno, a ja ću se javiti desetak dana ranije, da sve preciziramo i da se čovjek ima vremena organizirati.
Nakon nekog vremena sam ustanovio da mi se baš i ne žuri tako jako (ipak sam na godišnjem odmoru) i da bi možda ipak bilo bolje da je to ponedjeljak, a ne subota ili nedjelja. Manja je gužva, nema nikakvih zabrana za kamione, a i njemu vjerojatno više paše da je to radni dan, nego da je nedjelja. Ako sam ja na godišnjem, on nije.
Nazvao sam ga u petak (prekjučer), desetak dana ranije, kako smo se i dogovorili. Objasnio mu sve to... gužva, zabrane, nedjelja... pa ćemo mi zato ipak u ponedjeljak, ako to Vama paše...
Može onda ponedjeljak - kaže on.
No, jučer smo supruga i ja ustanovili da s 5 komada djece (slovima: pet komada djece), gomilom stvari i brodom baš i nije dobro doći istovremeno u kuću u kojoj nitko nije boravio mjesecima. Ja ću otići na brod, a ona će ostati sama s klincima, stvarima, usisavačem... Dakle, mijenjamo plan. Idemo ipak u subotu, s djecom i stvarima, a ja ću se u ponedjeljak vratiti s tim prijevoznikom po brod. Imamo cijeli vikend za smještaj. Istina, malo je problem u ponedjeljak u 3 ujutro doći od Vlašića do Zadra, a da supruga ne ostane cijeli dan bez auta. Morat će me odvesti, a ovih četvero starijih će pripaziti na Terezicu. Ipak je to noć i najvjerojatnije će svi spavati.
Jutros sam odvezao Terezu u vrtić i išao prema radionici. Nazovem Marinu da mi iz laptopa izvadi broj od toga prijevoznika, da ga pitam ima li mjesta za mene u kamionu. Kako mi mobitel ima dvije kartice, tijekom razgovora s Marinom čujem da zvoni ovaj drugi. Bipka mi u uhu kao poziv na čekanju. Prekinem s Marinom i javim se.
- Dobro jutro, zovem u vezi prijevoza broda iz Zadra...
- Evo baš i ja tražim Vaš broj da Vas nazovem...
- Da, mi malo kasnimo, ali sad ćemo doći na Lučko, pa kako onda dalje?
???!!!
Koje vražje Lučko, pa sve je dogovoreno za idući ponedjeljak...
Povuci - potegni...
To je njegov tata dogovarao sa mnom... kako smo se to dogovorili... pa dovraga... pa što sad?! Može li brod ipak ići danas?
Nema šanse, još je cijeli tjedan posla ne njemu. Pitanje je hoće li i tada biti baš sasvim gotov, ili ćemo još na moru izrezivati tapisone...
Nakon desetak telefonskih razgovora ponudio sam da snosim 1000 kn troškova ovog nesporazuma. Ni on ni ja nismo znali što bismo jedan drugome rekli... On zahvaljuje na ponudi, ja se ispričavam... hebi ga!
Eto... kud sva sr@**a s brodom i besparicom, tud još i ovo...