Bilo bi svakako lijepo kad bi se ovdje napisalo štogod i o njima. Možda opis kako se sole, a još važnije kako se održavaju, jer vjerujem da je problem kako ih dovesti do „uzrilosti“, bez da se pokvare, ili da ih sol progrize.
I ja ih solim, a o svom postupku nebi jer iako budu dobre, to ipak nije to. Možda je to i zbog toga jer sam u nekim stvarima i “picajzla”.
Kad ih je bilo u svakoj konobi, onih pravih; samo otresi i pojedi, nisam bio njima oduševljen.
Kad sam ih počeo jesti, bilo ih je još uvjek po ponekim konobama, a najbolje sam jeo na Pagu, u Pagu u konobi kod Jere, kojeg više nema. Nema ni mog djeda, da ga pitam, jer ih je i on odlično solio. Time što pišem na Pagu, ne mislim da drugdje, pogotovo po otocima (posebno Komiža) nisu i bolje, ali kad sam ih jeo bio sam godinama po Zadarskim otocima, pa zato.
Pa onda se nadam da če neko pitati starog barbu da ispriča „pravu recepturu“ za soljenje, tamo na školjima, tako da budu lijepo onako prosušene, a ne da se banjaju u salamuri, koja ih onda često progrize. I dali se to može postiči iako nisu u barilu?
Grozim se kad ih idem kupiti u lokalnog ribara, ribareva bolja strana ih soli u važima onim od 5 kila kiselih krastavaca, od pleha.
Evo kako izgledaju moje svibanjske. Nisu loše, ali siguran sam da mogu biti i bolje.