oneeyed je napisao/la:Fiksirani dio štita na nosaču površine je 70 cm2 (14x5cm), a dio izložen udaru je površine preko 1000 cm2. Neznam koja bi to debljina pleksija i koja ojačanja krivljenjem dugoročno izdržala, a čisto sumnjam i da bi to bio neki napredak u estetskom smislu. I ovako i onako je šaka u oko.
Da se i odlučim za pleksi a neću, ja ga nemam s čim kriviti. Za informaciju, u Zadru ga prodaju svi dućani s staklom, a krivi ga samo (koliko sam uspio doznati) firma Adria Reklama, no oni su u poslu i dugo se čeka. Aluminijski lim sam kupio u Ferrum d.o.o., cijena cca 40 kn/kg.
Ovaj komentar shvati samo kao raspravu a ne kritiku.
Da ti teorija o neizdržljivosti plexyglasa drži vodu tada bi na konzole i 90% vjetrobrana išlo kaljeno staklo.
Nemaš ga čime kriviti jer ne pitaš. Malo uključiš mozak, razmisliš i onda se sjetiš. Fak, plexy se savija kada je zagrijan. Ha, kako da ga grijem. Brenerom? ne, to je pre jako. Fenom za kosu....jbg, pre slabo. Fenom za skidanje piture....e to bi se dalo probati. Ajmo probati. Staviš plexy preko ruba recimo nekog željeznog profila i akcija kreće. Prvi komad naravno sjebeš...pa nije ti to struka. Vidiš kako materijal reagira i sa drugim si već uhvatio ruku. E sada, plexy se inače ne savija sa fenom negu grijanjem u ulju pa stavljanjem na unaprijed pripremljenu šablonu. Fenom si ga sjebo. Ali, zašto bi tu mašti bio kraj...jeli. Skočiš u bauhausa po naljepnicu, recimo uzorak karbon. Zaljepiš preko i voila...i dalje bode u oko ali ovaj put pozitivno.
Neda mi se stavljati slike, ali ako hoćeš pošalji mi pp da razmijenimo brojeve pa ti na viber mogu poslati par slika kako sam ja odradio neke slične situacije. Znaš, jedno je filozofija a drugo je djelo. Ja volim situacije kada moram napeti moždane vijuge. Ne ide uvijek iz prve ali rezultati su tu. A i dobar je osjećaj od ničega napraviti nešto pa kada ljudi skuže misle da si lumen...a u biti samo mašta i malo vještine. Čak sam napravio i nekoliko instrumenata koje koristimo na kirurškim zahvatima...jbg nema u katalogu a treba nam.
Nisam od onih koji kažu ja to neznam ili ne mogu. One koji nešto nisu nikada radili pa nebi probali uvjek pitam isto. Jednom mi je došao ex uljanikovac. Nije imao za participaciju jer nije imao posao. Rekoh mu...frende, hoćeš posao ? Možeš sutra početi. Tip pita što. Kažem jednom frendu soboslikaru treba pomočnik. Odgovor tog siromaha...ja to neznam, nisam nikada radio...nebi. Kontra pitanje...frende, kada si bio djevac i kada ti je prvi put u životu žena raširila noge...jesi rekao nisam nikad i ja to neznam ili si ga gurnuo?
Na kraju se sve svodi na volju. Uljanikovcu je bilo ok dok je kinta kapala za 2 sata dnevne efektive, ali sada kada treba raditi za tu kintu a ne samo bivati na radnom mjestu...e tu već nastaju problemi. Lakše se vaditi na nema se nego reći neda mi se raditi pa zato nemam