Jel vam prođu nekad misli kroz glavu i dal se zapitate recimo kad izvadite zubonju i pogledate ga u oči, "ko san ja tu da na ovaj način mučin i ubijan ovako savršenu i lipu životinju"? Koji su to moralni razlozi koji opravdavaju sam ribolov(neću ulazit u ostale kopnene životinje al isto vridi i za njih)?
Razumin prije kad su ljudi morali lovit doslovno za priživit al danas većina nas može i bez toga. Isto tako većini nas je ribolov način na koji možemo zaradit nešto sa strane pa nas uz sami gušt ribolova i to malo "goni" naprid. Sanja san jedan put da smo svi za stolon i ručamo, moj mali ide stavit žlicu u usta i u ton trenu mu žlica zapne u ustima i nešto ga povuče vanka iz kuće i ja ga sav u panici tražin a njemu ni traga ni glasa. Probudin se cili u šoku i normalno da me je to odma podsjetilo na moje ribolovne aktivnosti.
Moje opravdanje je to da smo mi na vrhu hranidbenog lanca i da stvari u prirodi tako i funkcioniraju, veći jede manjega i na taj se način održava prirodna ravnoteža. Uz to ribolov mi je toliki gušt i odmor od svega ovozemaljskog da nema šanse da ga se odreknen. Svejedno osjećajna smo bića pa me svako toliko savjest podsiti da san živ
Ako doli postoji neka riblja religija onda smo mi ljudi za njih sotone i oličenje zla 
Sotone?
to ti je isto ko i kokoš....kokodakkokodakkokodak.....,uvik ista spika, 
dal ju kara peteh,dal jede,ili joj glavu zavrćeš...kokodakkokodak.....,nitko nije predvidio da jauče pa da tebi bude teže okrenut joj glavu ili drugačije naudit...
