Kremšnite ala Štrici oriđinale, dela se natura je špic recept, uradak 100% perfektan i ukusan, često od znalaca provjeren, carska delicija. Ja sam prekapao po prašnjavim arhivima carskog dvorca "Am Hoff" našao ga preveo, probao i evo ga. Mjere su pomalo neobične, ali su tada težine bile u Quint-ama, a jedna Quinta je 3,65grama, pa zato. Pošto sam ja to napisao i preveo, ime je:
Kremšnite ala Štrici oriđinale
Sastojci
1,5 lisnato tijesto
6 jaja
30 dag cukra
3 vanili cukra
22,5 dag oštrog brašna
1,3 l mlijeka
1,3 korice limuna
slatko vrhnje po želji
Priprema
Miksaj žumanjke sa 22,5 dag cukra i vanili cukar, dodaj 3 dcl mlijeka, pa brašno pomalo .
1,2 mlijeka zakuhat, kad zakipi dodati 1. smjesu, još malo prokuhati.
Isući snijeg od 6 bjelanjka i dodati mu 7,5 dag cukra.
U kuhanu prvu smjesu lagano umiješati snijeg.
Lisnato naravno ispeći obje kore na okrenutom limu, jednu koru izrezati i ona će biti gornja, a donja nek ostane cijela.
Proliti kremu na donju koru, preliti po želji tučenim slatkim vrhnjem i gore posložiti izrezano lisnato i posipati štaub cukrom. Ohladiti i papati.
Posluživanje
Nikakvi želeji, zgušnjaci,pudingi i slično nejdu u recept, a okus je mraaaak. Prste za polizat, a posli se može lizat i drugo.
Pa kad neko proba nek napiše blagomilolizne okuse te delicije koju je i Ban Josip Jelačić jeo svaki četvrak na carskom dvoru sa Franjom privatno. Uzgred ovdje se šuška da je naš Ban Jelačić otac Francu Jozefu. Izgledaju ko jaje jajetu slični, ne samo po čeli, nego i po intelektu, jer carski otac kajzera Franca je ustvari bio polu......, nesmijem sve napisati, morebiti da bi dobija izgon iz zemlje, ali italijanski bi nastavak točkicami bija ka "cretino". A naš ban je u vrijeme stvaranja Kajzera bio veoma naočiti dvorsli časnik, a carica, Sofija ga je jako cijenila. Ma ja van se ovdi uvik pokaran sa društvom, kad rasprem svoju teoretsku istinu.
Da, da nebi zaboravija. Car je uvik ruke brisa sa stolnjakon, i carica Sisa ga je zato jako karala.
A vidili su ga da kopa i po nosu.
Uzgredna napomena: Moja strina Pepica i teta Štefica, i pokojna nona Manda su uvik pitale? "a jesi li stavija vegete?" ( naš je rvatski proizvod)(ovo stavija je rekla samo nona, iz Dalmacije, druge dvije su po zagorski, op.), naravno ovo sa gornjom recepturom nema veze, to obično u glavno jelo.
I samo da znate, Otto posebno voli Hrvate, zna hrvatski i u pauzama snimanja je samo s menom čavrljao, na ljubomoru producenata, režisera, kamermana. Ja sam onda bio mali snimatelj tona, a on brblja s menom. O čemu; naravno o Hrvatskoj. Znam mu i sina, Hercercoga Karla. Njega smo snimali sa njegovom krunom koja nije njegova, nego stoji izložena u Klosternojburgu. I on je fin gospodin, ali Otto je Otto, i nikad takvog više neče biti:D
)
