Muljanje iz glave

[Strici]

Nešto muljam, baš tako, i prepucavam se sa ženom (jer ne kuham po njenom), koja ne kuha jer je spriječena. Uz to i malo slikam, pa ako bude uspješno, napravit ču recapturu.
Ako nebude, briga me, moja šogorica stalno kuha (kad mi dođemo k njima) po nekim receptima slavnih kuhara, a sve je to za mene da prostite k... .

[riberer]

Daj strici, daj ... smuljaj nešto dobro

[Strici]

Daj strici, daj ... smuljaj nešto dobro

Jesam se ja smuljao, ali nemam vremena. Tek sam oprao suđe, a trebam i inspiracije, a neznam ni kakve su slike, ali spiza je bila za pet. Pa onda moram se sjetiti šta sam sve to umuljao.

[morski konjic]

hello folks!

po nekim receptima slavnih kuhara, a sve je to za mene da prostite k...

moram reagirati:
..imaš pravo ..ali ipak slavnog Nobusakija i njemu slične ipak nemojmo uvrštavati u kategorije trendova koje prate šogorice ..
svjesni smo svi da nakon mojih fascinantnih recepta bilo koja muljanja iz glave su tek "prosvijetljene perspektive" koje mogu biti izrugivane ali ono što sam ja naučio iz prosvijetljenih perspektiva je da je važnije biti ljubazan negoli u pravu tako da ću ja svakako pohvaliti tvoju mutljavinu ma u što sličila...samo naprijed!

..jer kao što stara latinska izreka kaže :kuhare necesse est što znači -"kuhati se mora"

[riberer]

Tako je morski...

Dodao bih i drugi dio te izreke, koji se nadovezuje, a koja nam kaže: "... muljare non necesse est", što znači da pritom: "nije potrebno i muljati."
Sve to skupa moramo sagledati i iz drugog ugla, gdje su stari latini rekli: " Fames vincit omnia" i "Avdaces kuhar fortuna iuvat", što u prijevodu znači: "Glad pobjeđuje sve" i "Hrabrim kuharima sreća pomaže".

Svega toga radi Strici ... samo naprijed!

[Strici]

E baš ste zapeli. A meni se baš i ne piše. Pohvale, mene netreba hvaliti, ja sam sam po sebi od rođenja pohvaljivan, hvaljen i mažen
A da me neko od degustatora mojih delicija još ide kritizirati; drugi put bi dobio presoljeno.
Inače je muljanje ispalo odlično. Bilo nas je samo četvero, minus na glavnim delicijama ja, koji sam na dijeti i apstinenciji. I iako mi se baš i neda i nemam inspiracije morat ču napisat, inače ču i zaboravit šta sam to muljao.
Ah da; našem kogu i ne mislim otimati krunu, tj. onu kuharsku fumaru. On to kuha za ozbiljno, a ja onako iz potrebe (ali i da drugima pokažem kako se to bolje može, onako kao usput), jer kad mi drugi kuhaju; često neču reči da ostanem gladan, ali se nisam sa guštom najeo.

[Strici]

Dolaze nam gosti, ustvari naši. Šogorica i šogor. Meni tu nema problema, ja to sve uzimam zdravo za gotovo i ne uzbuđujem se kao moja supruga, pogotovo ako je puni sastav, a to je 8 osoba, iako poneki puta bude 12 ali je bilo i više. Supruga spriječena, ali prisutna, ja radim sve.
Glavno jelo su janječi bunceki u roru pečeni, zamrznuti, iz Novog Zenlanda. Tri za njih tri, ja sam na dijeti. I tu radim po svome; veliki ror peče tri bunceka, ja ne slušam suprugu, nego pored bunceka ubacujem mladoga krumpira. Jednostavno, dobro, oprobano, još nikada krumpira nije bilo previše. Još nikada mi niko nije odbio u roru pečeni krumpir, i nikada ga nije ostalo.
No te slike ču kasnije. Nema tu ničega posebnog, osim šta su uvjek, što Konjić kaže "delicija". Ja to kažem iz zaj........ , al da se on zato ipake ne ljuti. Meni se zezanje jako sviđa i kad se zezam ja sam otkačen i ne mislim pritom ništa lošega.
Kao što sam i rekao, moram bar nešto nešto s mora. Nisam imao ničeg u zamrzivaču osim ciplova i "morskih plodova". Ciplovi naravno ne dolaze u obzir, pa sam se odlučio te "morske plodove" ubaciti u rižu. Mislio sam i grašak, bilo bi odlično, no našao sam šampinjone, koje sam tako i tako morao potrošiti.
Pa sam nasjeckao luka. Onog pravog luka a ne češnjaka, i na čistom maslinovom ulju propirjao. A maslinovo ulje je naravno ekskluzivno od Marija iz Gustijerne, hladno prešano u uljari Jurlin, Primošten Burni . Pa sam ubacio šampinjone, prodinstao, male cijele velike popola.
Oni su pustili sok, koga je bilo još više kad sam ubacio smrznute "morske plodove"



Pa sam ubacio crnog kima, fantastičnog začina rodom iz Egipta. Omražene Vegete, otrova iz Koprivnice, koji truje cijeli svijet
I dinstao da bi taj saft ispario. Sad dali sam stavio češnjak i neznam, ali petrusiml jesam.
Usput sam kuhao rižu, svega pola šalice, normalno u dva i po puta toliko vode, ovaj puta u manje vode, jer kad je voda od riže popijena onda je riža kuhana. Pošto je bilo manje vode, kad je riža popila vodu nije bila skroz kuhana. Naravno da je u vodu prije stavljena krupna morska sol iz Paške solane, onoj gdje na zapadnom nasipu raste največe dagnje koje sam u životu vidio.






Ove crne piknjice vam je crni kim. Kao i trava Iva, diže mrtva u živa. Kažu i onemočala spolovila, no kod mene ne pali, jer još stoji.




I riža je ubačena u tu zdinstanu muljevinu.



Pa se je sve to onda dinstalo "na suho", pa sam poklopio i ostavio da se sjedini.

Ovo je samo jedan doprilog, nešto iz mora, jer svejedno što se kuha, od mene se ovdje očekuje da bune nešto mornarsko, dalmatinsko, iz mora. A ja smuljao iz glave

To smo jeli samo moja šogorica i ja. Suprugi se nije sviđalo jer nije bilo po njezinom. To što je šogorica jelo jako hvalila mi je bilo normalno, jer ja osim dobro spremiti i drukčije i neznam , Ali njen osmjeh mi je bio najvažnije od svega

[morski konjic]

BRAVO!
inače ,uhvatio si se u koštac s najsloženijim toplim predjelom u ala cart kulinarstvu a to je rižot,koji je prepun malih tajni koje su potrebne za dobivanje pohvale konzumenta...posljednji val tajne kojim je ovijen rižoto od morskih plodova je tvz. "touch of the class" kojim se prije samog serviranja finijim šampanjcem prelijeva rižoto da bi teksturu ispunilo sitnim mjehurićima koji se zagonetno otvaraju na profinjenim nepcima gurmana i gastronoma...

sjećam se jedne zgode gdje sam briljirao spravljajući crni rižoto od sipa poznatom gastro- kritičaru Franku Lukežu i ne znajući tko je on, te sam jedva dočekao da me pozove i pohvali za izuzetno dobro spremljeni crni rižot gdje sam uporebio "touch of the class" ...međutim stvar je bila obrnuta i debeljko me upitao :"pa gdje su vam sipe u ovom rižotu?""......razočaran u njegovo nepce i manirima odgovorio sam mu : "a šjor moj dragi...da je tu sipa koliko biste vi htjeli onda bi se jelo zvalo sipot a ne rižot..."

A da me neko od degustatora mojih delicija još ide kritizirati; drugi put bi dobio presoljeno

krajnja recenzija svega je bila u redu ali je izdvojio rižoto ne spominjući sipe već spajanje gotove riže s umakom gdje je lagao ili nije znao ..uglavnom nije mu se svidio...ali ono što želim reći ,kritike su nekome hrana tj. motivacija a nekome kočnica..

ovo tvoje je po tome zasigurno gljivot ili šampinjot ....na mornarski

[Strici]

Ne hvali konja kog nisi jahao, da budem prost, lijepu curu koju nisi .....
Moja žena ga uopče nije htjela jesti
Slika i papir sve podnosi

Da se razumijemo. Ja sam često morao biti prisutan raznim kuhanjima i kuharima isto od imena, šta Konjić kaže onaj Nogutisvaki ili kako se već zove. Ma briga mene za kuhare i kuharčine, za mene je to jednostavno poznavanje svog zanata i ja njih obadajem isto kao i sve druge koji svoj posao rade kako treba, s poštovanjem. I onda ih cijenim jer su dobri, ali od toga ništa više. Više ja cijenim ako neko rukama zna napravit što dobroga u materijalu, kao naprimjer nekadašnji brodograditelj drveni kaić, konkretno zadnji iz Jezera, ili iz Bribinja. Ili kad netko zna lijepo variti, ili što tehnički drugoga. A što su to kuhari, ako su dobri, da bi morali biti slavni. Sbvaki dobar radnik bi onda trebao biti slavan. Takvi su poslovi, radovi ustvari za mene umjetnost. Kuhar može naravno i biti i loš, ali za mene , ako je kuhar on to mora odlično znati.
Ja polazim od toga da svako u svom pozivu mora biti perfektan, a ako je neko još perfektniji, onda ga više cijenim, a da bi zato nekome titrao muda; od mene taj to neče dočekati. Pa on to radi za nofce i ako je dobar, dobro je i plačen.
Jedini čovjek na svijetu kome se ja divim i mogao bih o njemu pričati kao što Konjić priča o Nogusvakiju, jedini je Otto von Hazburg. A nije ni kuhar, ni zanatlija, ustvari je slobodni političar, ali je taj ostavio toliki dojam, toliki da su mi kod postavljanja mikrofona (onog malog, pod sako) ruke drhtale kao nekom početniku.
Inače sam radio i sa puno žena. E njima se pak ipak puno više divim, čak i ako nisu perfektne u svom pozivu; ali samo ako su po nečemu posebne. Prvenstveno lijepe. Čak i ako nemaju baš puno u glavi; nisam mislio na zube, njih moraju sve imati (bar vidljive ) I konobaricama isto. Njima dadem uvjek više trinkgelda.
Baš ako več o kuharima; ja ako se potrudim, vjerojatno bih mogao biti vrhunski kuhar. Ali meni kuhanje nije ni najmanja preokupacija da bi se ja zajeb.... sa takvim tričarijama, pogotovo u ljetu i na moru. Previše ja hobija imam da bi tu gubio vrijeme. A kad treba ja to smandrljam i napravim perfektno toliko da sam i poznat, no mene to stvarno ni malo ne obadaje. Možda sam talent. Pa ako, kuhanje mi nije prvi i jedini.

[Strici]

Dopisao sam ka slikama. A ovdje ču ono glavno, no jednostavno.

[primorac]

Strikane, ovakovo jelo u Španjolskoj zovu paella. Rižu si trebao ubaciti u smjesu da se šufigaje sa povrtnim elementima, eventualno podlit temeljcem iz špine ili zweigelt bijelim vinom, mislim da bi se dragi morski konjic Lukoransky složio sa mojim prijedlogom.

[Strici]

Primorče, pa ja nisam radio po nekoj recepturi, ja to onako ofrlje, šta sam u frižideru našao. Pročitam i ja pokoji recept, ali još nikada ja po tanane po receptu nisam napravio. Il kad se gradelaje, ja se samo smijem na sve te moguče prijedloge i komplikacije rešetke na prevrtanje i kliješta neke držače i koji sve ne k.... palac. Ja to tako jednostavno, i sa lakočom, da se kasnije svi oblizuju. Redovito. Kod mene riba ima okus ribe, meso, (vratinu obožavam) je ukusom samo grilano meso, krumpiriče koje mod susjed baca svinjama, ja otkupljujem i njig pogrilam i sl. I smatram da je kuhanje nešto jednostavno, meni kao i veslanje, jedrenje i sve druge radnje. Neki preljevi od neznam čega sve preljevaju i mažu; su za mene da prostiš pizdarije, kojim se samo upropasti pravi okus jelu. Preljev od piva. Pa koji k.... ne mrdneš prije kriglu, onako pravo hladnu, a poslije ako ti se oče još jednu, nego okus u jelu malo na pifu. Ma ljudi ti danas više ni neznaju kako bi se više preseravali, i ko če više i bolje se prenemagati. Mnogima bi bilo puno bolje da misle na eventualno nadolazeča vremena, a u vezi kuhanja i imati šta za kuhati, a vrijeme potrošiti da našto rade, jer ako se neko toliko bavi kuhanjem, jedva da če nešto drugo raditi. A ja ču isto biti sit i guštati od mog kuhanja, kao i on od svog, gladni čemo postati oboje, a ja sam na to zadovoljstvo potrošio puno manje vremena, a učinio još nešto drugoga, možda i pametnoga.
A porijeklom i ponašanjem nisam "seljačina". Ja bi trebao baš biti taj koji te pomodarske trendove forsira.

[Strici]

Evo i dok sam ovo napisao, ručak je gotov. 15 minuta, jer moram nekud prije iči. kasnije ču i pokazat šta sam to sada u međuvremenu stvarno smandrljao.

[primorac]

Napredovanjem postajemo jednostavni...

A paella, to je baš vrsta rižota gdje se kombinira ono što se ima (npr. lignje i piletina) i uvijek je drukčija...

[Robi]

Napredovanjem postajemo jednostavni...

A paella, to je baš vrsta rižota gdje se kombinira ono što se ima (npr. lignje i piletina) i uvijek je drukčija...

jedna od boljih kombinacija rizota koje sam probao je bio "zuti" (safran) rizot od 4 vrste gljiva i "medaljonima" od grdobine na žaru....