u mnoštvu tehnika kuhanja za danas sam izabrao onu najjednostavniju,s kojom se može uhvatiti u koštac i onaj koji nikada ništa nije skuhao a temelj je kuhanja kuhati, kuhano, što i sama riječ kaže -lešo=kuhano..pa i naziv kuhar po kuhanju,kuhati,(tal.kuhare a njem. kuchen)...
na slici ispod vidimo moje male poponice velike lovne potencije i moći ...
današnje podizanje mreža koje sam precizno postavio uz prag braka nasuprot male uvale rezultirao je bogatim ulovom iz kojega sam odabrao temu za ručak a sastojao se od dva kovača,dva arbuna jednog mola i jednog fratra,..odlučio sam to spraviti na lešo a iz podruma sam odabrao sivi pinot proizvođača Simčić-Goriška brda
očistio sam i nakomadao ribu te pristavio široki lonac s malo vode da kuha zajedno s korijenastim povrćem uljem i domaćim paprom te uljem obitelji Belić sorte lećino...
dok je povrće iskuhavalo skočio sam do obližnje livade po stručak cvijeća jer nisam htio upasti u monotoniju sa zumbulima koji su u sezoni pa sam tamo pronašao izuzetno rijetko cvijeće čije sjemenje su vjerojatno donijeli egzotični kukci koji su nahrlili kod nas usljed klimatskih promjena ili su ih donijeli jaki južni vjetrovi koji su puhali s juga...
ubacio sam ribu u kipuću vodu i kućom se rasuo prekrasan miris..nešto neodoljivo i profinjeno ..žlijezde su nam proradile te smo počeli gutati u prazno pa sam natočio svima po jednu medicu proizvođača Jateserić Janka i napravio mali govor uz zdravicu prije ručka a uvodna riječ govora bila je upitnica : "dajemo li sve od sebe?"..
opis lešade bio bi usporedba najljepše poezije u kojoj uživalac riječi koje kroz uši dopiru do mozga telegrafira ostalim žlijezdama i čakrama pa čovjekova duša započinje ples u tijelu i natjerava adrenalin u srce koje užurbano počinje kucati..