Od jedrilice motornjak: "Od Vlašića do Dubrovnika i nazad"

[mali od palube]

Pa plovimo prema Dubrovniku. Krenuli smo u petak iz Vlašića, pa oko Vira. Namjeravali smo prvu noć prespavati u Pašmanu, ali nedje kod Preka na Uglanju mi je pukla sajla od timuna. Poprilično je valjalo, ali sam nekako, s pentom među koljenima, uspio dovesti brod u Zadar, pred Domeovu radionicu. Sajla je bila promijenjena za 15 min... (Dome, mucho zahvaljujem). Drugi dan sam osjetio žuljeve na unutarnjoj strani oba koljena.
Tu prvu noć smo prespavali u Zadru. Budući da mi je posada nenavikla na valove, bilo je mučnine, pa čak i jedno povraćanje. Kad smo sišli s barke, cure nisu znale hodati po ravnome i mirnom. Zapravo se najbolje drži mala Tereza (6 g). S njom nema baš nikakvih problema. Da bih izbjegao iste probleme, u subotu sam iz Zadra krenuo u 5:00 ujutro. Lakše će biti ako spavaju. Imao sam bonacu sve do Tijata, a onda je počelo valjati. Isprva pomalo, pa sve do 2-3. Odahnuli smo tek kad smo uplovili u Zlarin. Mjesto je prekrasno. Prehodao sam ga uzduž i poprijeko i nisam našao nijedan opušak na podu. Jedino sam od muzeja koralja očekivao više. 2-3 koralja i dvije ogrlice. Ostatak muzeja Vesna Parun i stare pegle...
Sljedeće sam jutro opet krenuo u 5, jer se to pokazalo kao dobra taktika. No, već je oko sedam počelo opet valjati. Vrhunac je bio između Šolte i Brača. U uskom je prolazu u svim smjerovima tutnjalo pedesetak brodova. Uz nemirno more našao se tu i jedan trajekt, koji je punom brzinom šibao kroz sve nas. Ne hebe živu silu... Njegove sam valove uspio primiti u provu, ali svjedeno je pola zdjele krumpir-salate završilo na podu kabine. Špirun je 3-4 puta pljusnuo po vrhu vala. U tom bi prolazu svakako trebalo postaviti semafore ili napraviti neku petlju...
U Milnu na Braču smo doplovili oko podneva i opet svi odahnuli. Vezao sam uz kamenolom, blizu benzinske, ali mi onaj klipan nije mogao nikako dati više od 40 l goriva. Posvađao sam se s njim. Kako si tako usred sezone može dozvoliti da ostane bez goriva?!
Drugi klipan nam je na tom "vezu" htio opet uzeti 200 kn. Toliko smo platili i u Zlarinu, ali je vez imao vodu i korpomorto. Ovaj u Milni nije imao čak ni bitve, nego smo cime razvlačili po desetak metara na svaku stranu (pristali smo bokom), da bismo se na jednoj strani svezali za neku betonsku krvrgu (koja je nekad možda i bila bitva, a možda i nije), a s krme za postolje nekog jarbola sa zastavom. Odbio sam platiti i prevezli smo se na sjevernu stranu među ribarice. Tamo su ribari odmah priskočili, primili cime, pomogli, razvukli, povezali... nude me vinom, ma super neka ekipa.
Opet sam isplovio u pet, dok je posada slatko spavala. I opet je bilo mirno prvi sat plovidbe, pa su počeli valovi. Plan je bio ploviti do Šćedra, malog otočića s pučinske strane Hvara. Nekako smo se doklatili u tu valu po moru 2-3. Sve u svemu, vrijeme nas dobro služi, ali more slabo. Vala Lovišće na sjevernoj strani otočića je baš kao iz onoga filma "Plava laguna". Neki bistar momak iz barke nam je prodao kruh. Rekao je da možemo pristati uz molić i da tamo pristaju i veći brodovi. No, ipak je ispalo da je preplitko. Vezali smo se za bovu. Tko je htio na obalu da se malo odljulja, morao je plivati. Cure su odmah zaključile da je mjesto koma (iako je more kristalno bistro, dno prekriveno periskama a obale zelene). No, nema nikakvog zbivanja za njih. Njima je glavno uvečer se presvući barem tri puta, našminkati i do ponoći lutati po mjestu. Ovdje su se mogle samo našminkati i otići u šumu. Ma... dvije imaju petnaest godina, jedna šesnaest, a Jelena sedamnaest, pa je to za razumjeti.
Nakon cca 2 sata vala se napunila brodovima i bilo je jasno da vani nije za plovidbu. No, moje su klipse zapele da taj dan dođemo još do Korčule. Nagovarale su me sat vremena i krenuli smo. Već je na izlazu iz vale bilo jasno da se ne može ploviti, ali morali smo se petnaestak minuta dobro izvaljati da se i one uvjere da ne možemo ovako više od tri sata do Korčule. Vratili smo se nazad, ali ovaj put na sidro. Malo po karti, malo po peljaru i ustanovili smo da je bolje preći u susjednu Zavalu na Hvaru, jer tamo barem možemo van iz broda. Tih cca 2 milje plovili smo dobrih četrdesetak minuta u cik-cak, jer je kurs bio takav da bi na tuklo točno po boku. Svezali smo se bokom za neki ribarski brodić i zaključili da taj prelazak i nije bio baš tako pametna ideja. Naime, špirun je sasvim zaronio nekoliko puta i da nam se na tim valovima desilo bilo što s motorom, bili bismo u sosu. Inače, što se broda tiče, sve ispite polaže s odličnim uspjehom. Sva ona predviđanja da će motor hvatati zrak ili da će ga polijevati more nisu se obistinila ni u najmanjem obliku. Propela nijednom nije izašla van iz mora, a je li ga potapalo, to ne znam, jer u takvim mi trenucima ne pada na pamet gledati u motor. Jedina zamjerka je što slabo drži pravac ako ga malo valja s boka ili u pola krme. Mlataram timunom amo-tamo, ko' budala i još uvijek krivudam. Što se konfora tiče, opet sve najbolje. Nas sedam živi na tom brodu već tjedan dana i nema nikakvih ozbiljnijih problema. Doduše, brod je u kaosu, pa se desi da Mare pola sata ne može naći svoj punjač za mobitel, ali za to su si same krive. Rekao sam im da nose što manje stvari, a na kraju Elin kofer su u brod morala unijeti dvojica. Jelenin također... Eh, ipak su to tinejdžerice...
Iz Zavale smo danas doplovili do Korčule. Konačno jedan dan bez većih valova. U Korčuli smo vezani u marini i upravo sada sjedim na krovu kabine (u pidžami) i pišem ovaj post. Počela je bura i bojim se da u brodovima koji su ostali s vanjske strane mula noćas nitko neće spavati. Do Dubrovnika ima još nekih sedam sati plovidbe. Nadam se sa će nam to dozvoliti sutra... Da je bonaca, isplovio bih opet u pet, ali ovako... Kad se bura smiri, probat ćemo krenuti. Pustit će nas barem do Mljeta, pa ćemo preksutra u Dubrovnik.
Goga i Tereza spavaju, ostale cure kartaju na mulu, konopi jedrilica zvižde na buri, a jarboli klepeću. Pošaljem ovaj post, popušim zadnju današnju cigaretu i idem na spavanje. Što bi rekao Ven, zdravi i veseli bili...
P.S.
Miro je vozio gumenjak na krovu - za klinca. Ja ga nemam. I kad me vidite na moru, ne možete sumnjati... nema barke koja je slična mojoj. Na šćedru mi je neki dobar čovjek iz gumenjaka doviknuo "Jako vam je lijep brod!". Eto, ima i takvih...
P.P.S.
Hebi ga... ili form ne radi ili je signal tako loš da ovo ne mogu poslati večera. Poslat ću valjda sutra.

[lupis]

Joža MoP

[ropee]

Eeee mop svaka čast na ovom iscrpnom izvješću . Ma koliko god bilo pljuvanja u ovoj temi , ti si se jedini usudio javno reći da si preradio motorsailor (jedrilica) u motornjak a možeš ih vidjeti gotovo u svakoj vali .
Kod tebe je jedino specifično uređenje brodice

No ti očito uživaš na svome brodu i prošli ste cijeli jadran

[VLADIDA]

za hrabrost.

[COGI]

Pa kažu da MoP nezna ,te ovo te ono,a čovik priša po Jadrana i UŽIVAAAAAA.A diste vi veliki moreplovci,(skupa samnom,moj je još na coketima) MoP mirno i pitomo more,tebi i tvojoj ekipi.Uživajjjjj


PS Piši češće,reportaža je za 5+

[sinitram]

MOP, neznam jesi li proba isplovit posli ponoci, kakvo je more tada? Umisto u zoru.
Nije ti lako sa toliko zenskih u brodu, ne zavidim ti
Znas sta je reka nostromo Gibbs iz Pirates of Caribbean..."Bad luck to have a woman on board, too. Even a miniature one."

[mali od palube]

"Bad luck to have a woman on board, too. Even a miniature one."

Trebale bi se popišati po konopima da se razbije urok, ali previše ih je... ne znam pali li da se popiški samo jedna u ime svih njih?

Još se ne može ploviti, pa se smucamo po gradu Korčuli. Ovdje se sve zove Marko Polo. Svi kafići, restorani, suvenirnice... U katedrali sv. Marka je zaista valičanstveno. Jedino što smeta je cjenik ako hoćeš zapaliti svijeću: 5 kn ili 1 €. Kuću Marka Pola smo našli samo otprilike. Naime, teško je tu razaznati gdje završava jedna, a počinje druga kuća.
Vezanje u marini je vrhunski konfor, ali je zapravo sr@**e. Do najbližeg kupanja je cca 500 m. Ne možeš oprati suđe ili se pak popiškiti u wc, jer sve ima ispust u more.
Po svemu sudeći će ovaj burin okrenuti na neku drugu stranu, pa će između koji sat more pasti na 1, da se normalno plovi. No, malo je vjerojatno da ćemo danas otpiliti svih sedam-osam sati do Dubrovnika. Ja bih, ako more dozvoli, ali posada će mi prošvikati. Ima tu malo i psihologije... puno nas je na malom prostoru, pa svako malo nekome, kako Goga kaže, iskoči osigurač. Tu su još i konstanstno prisutna 2-3 PMS-a. Kad uhvati Gogu (moju ženu), bit će najgore. Naime, za vrijeme njezinog PMS-a imam dva zlatna pravila: kod ona okom, tu ja skokom i ne gledam je direktno u oči. Neće biti čudo ako do kraja putovanja i ja dobijem menstruaciju.
Plan je da Elu ostavimo na Mljetu, jer će tamo biti njezin tata. Jelena već dva dana priča kako će iz Dubrovnika busom doma, ali to je PMS. Bilo kako bilo, vraćanje u Vlašiće će zasigurno biti u krnjem sastavu, što mi je žao. Baš smo dobro društvo...

[pagus]

Super su mi tvoje reportaže.
Želim ti dobro more, uživaj i piši još više

[pagus]

MOP, neznam jesi li proba isplovit posli ponoci, kakvo je more tada? Umisto u zoru.
lol:

Ajme, da ja upalim svoj traktor (Rakovicu 3 cilindra) po noći slabo bi bilo spavanja u kabini

[el passo]

Simpa su te naše ženice. 5 dana prije menstruacije su u Pms-u ( pred menstrualni sindrom ), Onda ona dođe pa su u Ums-u ( unutarmenstrualni sindrom ) Kad to prođe onda nastupi Poms ( postmenstrualni sindrom ). Onda mi par dana profitiramo dok s u ovulaciji pa im je libido povišen , a onda sve ispočetka

[sinitram]

Sutra navecer ti vrime nelose, idealno za krenit, vitar u krmu ako i bude mrtvog mora bice ti krmu od bure.
To jest ako te zenske ne natiraju prije krenit.
http://www.windfinder.com/forecasts/wind_balkans42.htm
Dobro su izdrzale skoro tjedan dana na brodu, vecina nebi ni tri dana, pogotovo ovi skoro punoljetni!
Ja sam tako provea djetinjstvo i to su mi najsretnija sjecanja...
Uzivajte

[tg-boy]

MOP nesumljivo ti se brod trebao zvati Besa (u povjerenju ima je moj rođak i godinama se sprema ploviti s njom) a ti si izgleda puno veći moreplovac od večine nas .
eto moja avantura za ovaj GO kao i jednog kolege forumaša je iznosila 85milja sa putnom brzinom od 5-6 čvorova- a ti toliko prođeš za tri dana. Kad je more 2-3-4 naši galebi miruju a ti bez obzira pičiš dalje - istina naši putnici su dosta mlađi i mi MALO oprezniji ali ipak izgleda da sreća prati hrabre( i lude i pijane i malu dicu i svašta) a vama hrabrosti ne nedostaje .
posebno poštujem hrabrost plovidbe sa toliko puno žena na brodu - pod takvim uvjetima i toliko dugo - očito tvoja psihološka strana čovjeka ovde nije još prepoznata .
jako bih se rastužio da o ovom tvom putovanju čitamo u crnoj kronici stoga pripazi i više nego što možeš.
u svakom slučaju mnogo sreće i mirno vam more želim.
svako dobro

[mali od palube]

Jutro je, sedam sati. Probudila me buka grada... ili bolje rečeno grOda. Sinoć smo uplovili u Gruž. Naš forumaš Koko i njegova polovica osigurali su nam najbolji vez u Dubrovniku. Uz rivu na dnu gruške luke. Sve nam je u krugu od 100 m. Koko je pravi dobri duh grOda i Kalamote. Čovjek je bio u gaćama, dakle bez košulje. Da nije, skinuo bi i ponudio mi i košulju. Za neznalice, kakav sam i sam bio, Kalamota je Koločep.
S Korčule nismo otišli tako lako. Nakon noćenja u marini Korčula (415 kn) prekjučer ujutro zaplovili smo prema Mljetu. No, čim smo izašli iz zaklona otoka, počelo nas je valjati s boka. Dva sata takve klimave plovidbe do Mljeta si nisam htio priuštiti. Vratili smo se u Lumbardu na Korčuli, ali nije bilo mjesta za vez. Malo smo sidrili, malo se kupali, ručali, pa ponovno prema Mljetu. I odmah ponovno nazad. Svezali smo se za jedan od divljih mulića u sjevernijoj od dvije vale Lumbarde. Nakon desetak minuta na mul je došao čičica s pitanjem koliko ostajemo. Rekao sam da ne znam... vjerojatno preko noći, jer se ono vani neće smiriti.
- Ne možete ostati preko noći, jer meni dolaze gosti s gliserom!
- A... vi imate koncesiju za ovaj mul?
- Da!
- Možete li mi ju pokazati?
- Dođite sa mnom gore u kuću!
- Ne, vi ste dužni meni ovdje pokazati sve dokumente koji kazuju da raspolažete ovim mulićem, pa mi tek onda možete naplatiti vez i izdati račun, ili me možete otjerati s veza, jer nema mjesta.
Čičica se pokupio i više nije dolazio. Naravno, ni "gosti s gliserom" se nisu pojavili. To su te naše sitne duše. Pretpostavljam da je taj mulić nekada davno on sam gradio. Dakako, bez ikakvih dozvola i projekata. I sad ga duša boli čak i kad se rak iz susjedne vale popne po NJEGOVOM betonu. Naravno, sve je to na pomorskom dobru...
Cijelo predveče nas je dvoje-troje kupača oko molića malo poprijeko gledalo. To mu je zasigurno neka familija na ljetovanju kod njega. Konačno, mogli smo van iz broda, ali na toj strani Lumbarde nema baš ništa. Od dućana ni D. Sjeli smo u neki restoran popiti hladno piće. Bili smo jedini gosti na terasi i čekali konobara dobrih 20 minuta. Konačno se pojavio neki dječarac, popisao narudžbe i opet ga nije bilo 20 min. Piće smo dobili u čašama od 2 dl, bez boca (cola, fanta, sokovi...). Ono što je donio je jedva bilo slično onome što smo naručili. Mare je dobila neki sok od naranče, iako ga nije naručila. Mihaelin sok od borovnice dobio sam ja, smiješan s 3 dl mineralne. Elina cola je ishlapila. Moje piće je bilo ugodno hladno, ali ostala su bila topla. Nigdje ni jedne kockice leda. Onaj "prirodni sok" od naranče je zapravo bio sirup za razrjeđivanje. Točka na i bio je račun. Gazirani sokovi po 18 kn. "Prirodni" sokovi također po 18 kn. Moj vječni pravednik među narodima (Goga) ostala se natezati s njim, a ja sam otišao po Terezu. Odlepršala je sa svojim leptirićima po škrapama uz more, u potrazi za račićima.
Ujutro smo odvezali i krenuli prema Mljetu. Bez kruha. Konačno nas je more poslužilo. Definitivno je najljepše ploviti po bonaci. Dućan smo htjeli potražiti u Polači, ali kad je Goga u peljaru pročitala da nam odmah budu naplatili ulazak u nacionalni park i kad smo tome dodali činjenicu da je mjesto dubuko zavučeno u uvalu, što znači više od pola sata nepotrebne plovidbe amo-tamo, odustali smo. Idemo ploviti dok nam još more dozvoli. Sljedeća stanica Kozarica koju milju južnije. Pristali smo uz glavu od mula. Naoko mirno more tukolo je bokobranima o mul toliko silno da sam svo vrijeme morao rukama pridržavati barku. Goga je ustanovila da ni ovdje nema dućana, pa smo odvezali i opet nastavili bez kruha. Dogovorili smo se da idemo ravno na Lopud i da ćemo tamo naći sve. Malo morgen...
Najprije me začudilo kako jedan razvikani otok poput Lopuda nema baš nijedan pristan za prolaznike. Nijedan baš! Otočić je lijep, ali nakon muvanja po vali stisnuli smo se među izletničke brodove na nekoj rivi ispod hotela. I tu je žuljalo bokobrane, ali podnošljivije. U resotoranu koji je u sastavu hotela popili smo nekoliko hladnih sokova i cure su naručile brdo pomfrita. Račun: dvjesto i nešto kn. Goga pruža karticu - ne primaju kartice!
(?!)
Po svim džepovima hlača sam nekako jedva nagrabljao dovoljno za platiti račun. Ostalo nam desetak kuna gotovine.
Prevezao sam Gogu preko vale, na rivu kod samostana, da ode u dućan i konačno kupi kruh. U dućanu opet - ne primaju kartice. Bankomat pokraj u kvaru. Kažu da ima jedan u hotelu. Goga napravi skoro dva km po onoj jarkoj žegi i vrati se ponovno u hotel. Nema tu bankomata! Tko Vam je rekao da tu ima bankomat?
Da ne povjeruješ! Hotel s mora izgleda k'o iz onog CSI Miami, a plaćanje samo keš. K'o u zadnjoj zabiti Afganistana...
Naš Koko na svome Koločepu živi kao u bajci. Ako kažem da je njegova vala zelena, nisam baš dobro rekao. Istra je, recimo, zelena. Ovo kod Koka je amazonska prašuma. Debela hladovina do samoga mora. Jedina je nevolja što zbog te hladovine ima dosta komaraca.
Pred noć smo na barku nakrcali Koka, njegovu Milicu, njegovog susjeda Damira, zavezali iza barke Kokov gliser i konačno zaplovili posljednjom etapom. U Gružu smo vezali već u sumrak.
Jutros me Goga natjerala da idemo u grOd gledati zidine i Placu, pa pisanje posta nastavljam uvečer. Ako su Koko i njegova žena dobre vile iz bajke, ova moja posada su uglavnom zle vještice. WC su toaletnim papirom zaštopale već 2-3 puta. Jednostavno mi nije jasno zašto... sve im pokažem, demonstriram nekoliko puta... ponudim da ću ja uvijek ispumpati nakon svake od njih... i opet ništa!
Sve u svemu, bili smo u grOdu. Svi vi Istrijani, Primorci i Dalmatinci koji mislite da je u vašm mjestima kaos u sezoni, trebali biste doći ovdje. Mravinjak, košnica i one uobičajene metafore koje se koriste u ovakvim prigodama su preslabe. Na kraju je i Goga ustanovila kako joj ti turisti idu na živce, pa možeš misliti kako je tek Dubrovčanima koji svaki dan žive s tim unutar zidina.
Uglavnom, dok nismo kupili neki vodič, nismo znali koja je zgrada Knežev dvor. Sokovi u kafićima na Stradunu po 25 kn. Kava s mlijekom, ali izvan zidina 18 kn. Jedino disati možeš besplatno. S jedne strane to, dakako, iritira... ali kad malo bolje razmisliš, da nije tako, Dubrovnik ne bi bio to što jest.
Gruž je velika luka, a kruzeri koji se ovuda muvaju izgledaju kao cijeli blok zgrada u Dugavama ili Travnom. Na tv-u ne možeš vidjeti koliko su zaista veliki. Na žalost, more je u luci toliko prljavo, da nakon svakog diranja konopa ruke peremo i dezinficiramo. Čak i ja, koji u pravilu nisam baš mimozica kad je prljavština u pitanju. Šetnicu uz barke kvari maskirno obojen brod Sv. Vlaho, izvučen na betonsko postolje i postavljen uz spomenik palim braniteljima. Osim što se, ovako obojen, doima kao da je ovamo zalutao s trga glavnoga grada neke banana republike u kojoj vlast drži vojna hunta, nevolja je i u tome što je brod načinjen od drveta i šperploče i već je u ozbiljnom raspadnom stanju. Osjećaji su i tu nekako dvojaki: izgledom je zaista šaka u oko u zelenoj vizuri, ali s druge pak strane, zasigurno postoji poneki gospar koji je onomad, kad je bilo važno, plovio na njemu i koji danas možda zastane kada prolazi ovuda. Pogleda brod... i onda mi se čini da, ako ni zbog čega drugoga, neka taj brod stoji ovdje baš zbog njega.

[niksa]

Šetnicu uz barke kvari maskirno obojen brod Sv. Vlaho, izvučen na betonsko postolje i postavljen uz spomenik palim braniteljima. Osim što se, ovako obojen, doima kao da je ovamo zalutao s trga glavnoga grada neke banana republike u kojoj vlast drži vojna hunta, nevolja je i u tome što je brod načinjen od drveta i šperploče i već je u ozbiljnom raspadnom stanju. Osjećaji su i tu nekako dvojaki: izgledom je zaista šaka u oko u zelenoj vizuri, ali s druge pak strane, zasigurno postoji poneki gospar koji je onomad, kad je bilo važno, plovio na njemu i koji danas možda zastane kada prolazi ovuda. Pogleda brod... i onda mi se čini da, ako ni zbog čega drugoga, neka taj brod stoji ovdje baš zbog njega.

Sve za 5, samo si totalno profulo s ovim opisom i pojašnjenjem broda sv.Vlaho.... Ako stignem, dođem ti objasniti, ako ne, onda ti napišen...

[Pape]

Svezali smo se za jedan od divljih mulića u sjevernijoj od dvije vale Lumbarde. Nakon desetak minuta na mul je došao čičica s pitanjem koliko ostajemo. Rekao sam da ne znam... vjerojatno preko noći, jer se ono vani neće smiriti.
- Ne možete ostati preko noći, jer meni dolaze gosti s gliserom!
- A... vi imate koncesiju za ovaj mul?
- Da!
- Možete li mi ju pokazati?
- Dođite sa mnom gore u kuću!
- Ne, vi ste dužni meni ovdje pokazati sve dokumente koji kazuju da raspolažete ovim mulićem, pa mi tek onda možete naplatiti vez i izdati račun, ili me možete otjerati s veza, jer nema mjesta.
Čičica se pokupio i više nije dolazio. Naravno, ni "gosti s gliserom" se nisu pojavili. To su te naše sitne duše. Pretpostavljam da je taj mulić nekada davno on sam gradio. Dakako, bez ikakvih dozvola i projekata. I sad ga duša boli čak i kad se rak iz susjedne vale popne po NJEGOVOM betonu. Naravno, sve je to na pomorskom dobru...

... ovi dio teksta smatran osobnom provokacijom...a jebate koje li kulture, i još se sere po nečijem trudu...a veza se za ti trud da bi mu glava ostala na ramenu...a vamo kritike kako se ovi drugi ponašaju...

...taklja bi bila premalo oruđe za klepat takove...