Početci vaše "brodske" karijere

[teo_ribar]

moran stavit jedan za ovo rođen na Sušaku

[Rafter]

Rodio sam se u Sl. Brodu..... sad imam Navala19....

[zbjelan]

76-e dobija od ćaće drvenu pasaru od 6,50m,a on sebi kupija metar duži...par godina vozija turiste sa njime,pa ga restaurira i metija kabinu,nakon par godina i natkabinu. u međuvremenu kupija drvenu batelu 3,60 pa je plastificira,a lani je 1-10-og doša pravi...m 700!!!!! koristim samo gudu,a ova dva leže....

[legi]

I ja san se rodil na Sušaku.....pa ča ....

[ab ovo]

A ja Ab pl. ovo de Pećine

[teo_ribar]

ma glavno da je istočno od ričine

a ja rođen vriki

[romeokr]

Va "moje vrime" je rodilište bilo v Riki...Odrasal san uz nonića ribara i barbu brodograditelja, tako da san inficiran od rana. Prve slike su mi črno bele z ribarije na Plavniku sa cca tri leta. Prva barka je bila pasara z barbine radione 4,20 sa Seagullon 1,5KS ki je još vavik va konobi. Svoju pasaru 6,10 san finil poslije rata, a 2003. san prešal na plastiku i to si nikad neću oprostit. I ribariju san zapustil radi radnoga tempa ali tu se pokušavan refat, pa i ovin puten...
Rogi ribaron!

[mali od palube]

E j... ga!
Kod mene uvijek nešto drukčije. I kad hoću i kad neću. Nekako uvijek bude slično kao u normalnom svemiru, ali opet drukčije. Moje otac je bio trgovac u NAMI, 200 km daleko od mora. Ali...
Imao sam Jarun. Odrastao sam cca 200 m od Jarunskog jezera. Doduše, u vrijeme moga djetinstva Jarun je bio selo. Ljudi su imali vrtove, polja s kukuruzima i krave u štalama. U jezeru smo bili kuhani i pečeni, iako su nam roditelji to strogo branili.
Nedaleko jezera, na kraju Kružne ulice, bilo je veliko smetlište i nasred njega autobus. Zatrpan, kao na svakom drugom smetlištu.
E sad...
Kome je prvome pala na pamet ta ideja, to se ne sjećam, ali se sjećam da smo danima i tjednima piljugali stupove koji su nosili krov toga autobusa. Potom smo sljedećih nekoliko dana krčili put kroz šikaru i vukli taj krov od autobusa do jezera. Porinuće je bilo veličanstveno, kako to samo u djetinstvu može biti.
Plovili smo nekoliko dana ili tjedana tim preokrenutim krovom od autobusa i onda ga neoprezno opteretili na jednoj strani. Mislim da smo se igrali gusara, pa je s te strane bio neprijateljski brod. Kad smo skužili da to baš i nije pametno, bilo je kasno. Naša veličanstvena gusarska lađa otišla je u nepovrat, a mi smo doplivali do obale i žestoko se posvađali, optužujući jedan drugoga da je baš on kriv što je krov potonuo.

Naravno, vrag iz poslovice nikad ne spava... Lađa nije baš sasvim otiišla u nepovrat.

Dobrih petnaestak godina kasnije (1989-te) sam u dječjoj biblioteci "Vjeverica" (ondašnja "Mladost") objavio dječji roman "Trešnjevačke trešnje" i u njemu opisao daleku epizodu s krovom staroga autobusa. Onoga autobusa iz isto tako predalekog djetinstva.

Potom je prošlo još dvadesetak godina. I, jednoga dana...

Da ne povjeruješ!

Dobijem mail otprilike ovakvoga sadržaja:

"Cijenjeni gosp. Šarić
Vać neko vrijeme pokušavam pronaći autora dječje knjige "Trešnjevačke trešnje". Ako ste Vi taj Mario Šarić, želio bih Vas upoznati. Ja sam, naime, prije mnogo godina radio na čišćenju Jarunskog jezera, kada smo, uz čuđenje i veliku muku, s dna izvukli zahrđali krov od autobusa.
Možete zamisliti moje iznenađenje, kad sam nekoliko godina kasnije slušao sina kako uči čitati štivo iz čitanke u kojemu je baš opisano kako je taj krov od autobusa dospio na dno jezera..."

Izmijenili smo nakon toga nekoliko mailova. Nismo se nikad upoznali. Nije mi znao reći gdje je završila ta prekrasna gusarska lađa iz mojega djetinstva.

[dagist]

stari je uvik ima neki brod bilo pasara, bilo gliser pa je ima neki aluminijski od 9 m, a jedan čak i od 12. jedno vrime je ima i dućane sa opremom za brodove i ribolov tako da prvo čega se sićan su redine, tunje, mriže, kaići...98-99 je proda zadnji brod i to je bia gliser od 5 m i nakon toga čorak...
ja sam ka dite uvik gleda ljude kako popravljaju brodove i gušta sam u mirisu laka, piture pa čak i plastike.
brodove i more sam uvik obožava i kad bi bija najnervozniji iša bi na zentu, sia na klupu ka kakvi penzioner i samo gleda brodice i gušta. uvik san želia brod, al uvik eto čeka sam neke idealne uvjete. uvik bi nešto bilo preče i iskreno nisam ni razmišlja konkretno i sve je ostalo samo u fazi želje.
prošlo lito sam čekajući nekog na zenti zagleda se u neku drvenu ofucanu gajetu i opet se javila ta želja za brodom. uzea sam oglasnik, okrenia par brojeva, odlučia uzet gajetu od 6 m sa kabinom i natkabinom i već isplanira kad ću je ić vidit i uzet u šibenik kad mi za oko zapea gliser od 7 m sa tohatsuom od 140 ks,odjeba gajetu i sad iman glisera kojeg čeka totalno renoviranje i od kojeg bi tia napravit poludeplasmana.
opremu već kupujem, a uskoro počinju i radovi...to be continued