
U staklenu teglu se ulije pola litre solne kiseline (one 19% iz samoposluge HCL)
U to se ubaci špena od cinka (rabljeni cink protektor na kom još ima zdrava mesa nabužeta se stolnom bušilicom i ona špena od bušenja - sjana naravno - se meće u kiselinu)
ne previše špene odjednom, jer se oslobađa toplina ( uzme se za prvu jedan čep od jamnice pun špene pa se ubaci)
kad je sutradan tekućina čista (kiselina izila cink) doda se opet špene, pa se proces ponavlja dok ne prestane kuvat
dobili smo ugašenu kiselinu, koja fenomenalno čisti bakar, mesing, itd.. pri lemljenju. Vrlo upotrebljivo kada se čelično uže odriže na miru, pa kraj treba zalemit i navuć odgovarajuću čahuru.... Umoči se dakle kabel u kiselinu, pa se umoči u rastopljeni kositar - to se radi kod debelih kablova - npr stopica kabla sa akumulatora na alnaser. One licne lipo popiju kositar i "sljube se" kako bi to rekli kuvari...
BTW, Ford je nekada rabio bakrenu stopicu zalemljenu na debeli kabel, kao spoj na akumulator - kroz olovne stupiće na akumulatoru bile s buže, sve stegnuto vidom...