Ne da mi se baš sistematski odgovarati na sve opaske brižnika, pa ću onako nasumično, kako mi padne na pamet:
Barka je registrirana na 8 osoba. Imam osam prsluka za odrasle i 1 mali za svoju Terezu (10 do 20 kg). Dva Marinina klinca koji su bili tada na brodu (jedan 4 i jedan 5 godina) su neplivači, a budući da Marina i Željac imaju mali gliser, klinci su već imali svoje prsluke i navlače ih čim stupaju na brod.
Nadalje, ljetni sam kapetan zaista tamo negdje od svoje petnaeste godine, kad je stari kupio prvu barku od 3.6 m. Neka batana "Švrća" beogradske proizvodnje. Sjeverni Jadran poznajem kao svoj džep. Nije me bilo jedino na zapadnoj obali Istre. Sve ostalo obišao sam po nekoliko puta i zaista nikad barkom nisam pipnuo nigdje. Doduše, jednom sam u Osorskom tjesnacu imao malo sreće. Došao sam kroz Lošinjski kanal oko podneva i, budući da još nije bilo nijednoga broda koji je čakao otvaranje mosta, požurio sam se vezati na samom ulazu u kanal, da u pet popodne, kad se most okrene, prvi prijeđem preko. Znao sam da je u kanalu struja jaka, samo nisam znao da nije uvijek u istom smjeru. Naime, kad god sam tuda plovio uvijek je vuklo od Osorskog zaljeva prema jugu... dakle meni u provu. Pristao sam desnim bokom uz rub kanala i iskočio svezati provu prije no što me odnese. Dok sam skužio da struja vuče kontra, krma je već bila na sredini kanala. Skočio sam u brod i probao se izvući motorom, ali nije bilo šanse. Brod je bio 7 m, a kanal je širok 12. Nosilo me bočno ravno pod most. Već sam vidio svoju barku s druge strane kao kabriolet. No, rub mosta je samo treskom zatvorio širom otvorenu bokaportu na krovu nadkabine i prošao sam kao kroz iglene uši. Tek nekoliko cm od mosta. Eto, to je jedini moj nemili događaj takve vrste u tih skoro 30 godina ljetne plovidbe. Sad... nemili ili ne... ušparao mi je pet sati čekanja na otvaranje prolaza.
U marini Punat su jednom neki Nijemci pizdili na mene što sam se petnaestak minuta vezao za glavu od mula i bokobranima naslonio na njihov prekrasni gliser. Trebali smo gorivo, a repina za točenje goriva je bila napravljena od petnaestak brodova. Brat bratu sat i po čekanja na red. Onda smo opazili kopnenu pumpu u neposrednoj blizini, ali na tom mulu, najbližem pumpi, nije bilo slobodnog mjesta za vezanje. Bacio sam krmeno sidro, a provu svezao za glavu od mula. Nas smo dvojica iskočili s karnisterima, a švabica je izletjela iz kabine i počela nabrajati kako to nije mjesto predviđeno za vez, kako tamo dalje ima slobodnih mjesta, kako.... bla bla bla...
Objasnili smo da idemo na kopnenu benzinsku po gorivo i da će to trajati 15 min, ali nije se dala smesti. Došao je i muž, pa su sa svoje bande uprli u rukohvat na našoj nadkabini, kako ne bi, ne daj bože, moji balkanski bokobrani stikali njihov arijevski gliser. Ostavili smo ih da drže barku i nabrajaju i otišli natočiti gorivo.
U Novalji na Pagu smo jednom bili vezani na južnoj strani lučice, uz šetnicu. Oko 10 navečer se digla neka nevera, pa smo svi odvezivali i bježali pod zaštićeniju sjevernu rivu lučice. Mjesta za vezanje nije bilo i nas se 4-5 malih uhvatilo konopima za neku veliku ribaricu, koja je usred lučice bila vezana samo za kolpo morto. Čekali smo da frka prođe, da se vratimo tamo gdje ima mjesta. Odnekud se na vesla doklatila neka mala barka i u njoj ljutiti bodul, valjda vlasnik te ribarice, koji nas je htio rastjerati. Otkinut će mu lanac, pa ćemo se svi razbiti u rivu. Naravno, strah je opravdan, ali način i riječnik... bože sačuvaj... Ovi su ostali redom bili stranci, pa se nadam da ga nisu razmjeli. Ako jesu, zasigurno im više neće pasti na pamet da dođu k nama na ljetovanje. Naravno, nitko se nije odvezao, jer ako se odveže preostaje mu samo isploviti u mrak i valove.
U Pakoštanima na nekom pontonskom vezu se neki Talijan gumenjakom zaletio u nas. Onako, iz čista mira i ničim izazvan. Sred bijeloga dana, mirno kao ulje. Valjda se nešto spetljao s motorom, kao ja neki dan uz rivu. Ispričavali su se na talijanskom i nešto objašnjavali. Sreća da je bio gumenjak.
Opet sam se raspisao bez veze.
Nikad, ali baš nikad mi se nije desilo da padnem s barke u more. I to još s mobitelom (recimo). Porer, ovo se tiče tebe, kad si tako silno zabrinut za moje mornarske vještine i nevještine.
Koliko vozača poznajete koji nikad autom nisu zapeli za ogradu, imali neki lakši ili (ne daj bože) teži sudar? Koliko je vas odvozilo 30 godina vozačkog staža, a da nisu napravili baš nijednu udubinu na limu ili zdrobili far u banderu (brižnici bi na ovom mjestu natuknuli da je između fara i bandere moglo biti i nečije dijete, ili čak cijeli razred na ekskurziji...)
Ja, naravno, nisam jedan od takvih vozača. Čak mi je prije desetak godina zaredala neka pegula, pa sam već sa svim prekršajnim sudcima u Sesvetama bio "na ti". Sve neka sitna sr@**a, ali sa štetom taman tolikom da se ne isplati cashirati.
No, poznajem jednog takvog vozača. Moj bratić iz Istre. Od mene je stariji nekih 5-6 godina i nikad autom nije udario ni u što. Niti je njega tko udario. A voli popiti i često vozi "pod čokom". Jednom se čak i posvađao s policajcima i prespavao u stanici. To je bilo nedavno i još se nije rasplelo. Inače, ja od tamo neke mladenačke dobi ne pijem baš nikad ništa alkoholno. Mislim da sam posljednji put pio alkohol osamdeset i druge u JNA. E, lažem... prije 4-5 godina sam popio čašu šampanjca na dočeku Nove godine.
Eto, toliko. Ujutro ću dići one slike i poslati ovaj post. Sad sam preumoran.
Spavaća kabina:
Na prvoj slici se u dnu vide vratašca za pristup sidrenom gavunu. Kroz ta vratašca mi je pretakalo more u kabinu. Netko je pitao čemu služe... dovoljno su velika i ona i gavun da se tuda mogu izvući van iz kabine, ako, recimo, barka počne tonuti krmom prema dolje.
Prolazna srednja WC kabina:
Ta kabinica služi kao prostran WC kad nema nikoga u provenom krevetu. Ujedno je zatvoreni predprostor sa stajaćom visinom za presvlačenje.
Glavna kabina:
Goga bi ovaj lijevi ležaj sasvim izbacila i pretvorila u veliku kuhinju.
Kokpit:
Vidi se slaganje polovine i cijelog stola, kao i slaganje ležaja u kokpitu.
Na vezu:
,heba te patak,pa da nisi stavio nakraju slike exterijera pomislio bi da su ono spavaone i salon na Titinom Galebu...,još samo fali škatula s "Kubankama" ...,lipo si to napravio,šteta da nisi poslušao par savjeta jer sa svojim znanjem obrade drvreta i voljom koju imaš mogao si imat brod bez mane...,no dobro....
...trojica pripametnih nautičara vidila veliki jak brod,lipo zavezan...i rođaci se navezali na nas...žderi i loču..di bi sad oni skakali po sikama i sl 
....pobacali sidra priko naših..izorali bez veze i pameti..i šta sad 
