Od jedrilice motornjak

[mali od palube]

Uspio sam donekle izravnati brod. Dva mala nećaka i ja smo u provu, pod ležajeve naslagali cca 300 kg pijeska u vrećama. Obični pijesak s plaže, koji nam je bio pri ruci. Doma imam oko 600 kg olova, ali mi se za ovaj godišnji ne isplati ići po njega. Kasnije ću to olovo istopiti u poluge i umjesto pijeska u svim buksama imat ću olovo samo u jednoj. Inače mislim da bi trebalo još stotinjak kilograma, ali kiša nas je otjerala i namočila pijesak. Ako sutra bude sunca i ako se pijesak osuši, dodat ćemo još nekoliko vreća.
Sutra navečer mi dolazi alat i agregat za prepravljanje nosača motora. Podići ću ga za desetak cm. Kad je barka u ponedjeljak spuštena u more činilo mi se da je ova visina sasvim okej, ali u plovidbi krma dosta potone, pa nosač motora debelo grabi more i preljeva ga preko svog ruba. Trebao bih tu rupu između nosača i krme nekako zatvoriti. Kako sad, nakon ovoga pijeska, stvari stoje, motor je na dobroj dubini, ali kad dođem do nekih 6.5 čvorova brzine more se preljeva skroz do ruba kape motora. Onda odozdo vjerojatno ulazi pod kapu i navlaži kablove, pa se uključuje alarm za pregrijavanje motora, iako pumpa radi dobro. Čak sam izvadio i termostat, misleći da je možda neispravan. Sve me instruirao Dome telefonom.
S alatom dolazi i kabal za foto preparat, pa ću moći uploadati slikice. Vrlo sam zadovoljan izgledom broda, kako izvana, tako i iznutra. Osim tih problema s položajem motora sve ostalo radi bez greške.
Zapravo ne... imam problema s patentnim zatvaračima na tendi. Ni u ludilu ih nemojte kupovati u MEGI u Savskom Gaju, tamo između Remetinca i rotora. Očajni su...

[chomli]

Mogli bi ste staviti slike da vidimo kako izgleda u moru

[mali od palube]

Iako sam na godišnjem odmoru, ne stignem napisati post.
Prepravio sam jučer nosač glavnog motora. Podigao sam ga višlje za 5 cm i odozdo izrezao tako da ne može grabiti more. Montirao sam i nosač pomoćnog motora, ali je već bio mrak i nisam stigao na probnu vožnju. Terezica već četvrti dan ima temperaturu preko 38, pa smo danas hodočastili zadarske zdravstvene ustanove. Nije ništa ozbiljno... No, ako tome dodamo i ovo prekrasno "ljetno" vrijeme, ugođaj je kao iz onoga filma "Gore ne može". Tu sam već 10 dana i još nijednom nismo uključili klimu. Žena prvu jutarnju kavu na terasi pije obučena u debelu pletenu vestu s dugim rukavima.

Evo nekoliko slika s porinuća:












Moja primitivna dizalica za motor (sajla s kukom i čekrk) funkcionira savršeno. Doduše, bio sam sam, pa motor nisam mogao spustiti u barku, ali na rivu bih ga čak mogao spustiti i sam, bez ičije pomći. Naravno, ako je barka koliko-toliko mirna, da ne valja previše. Za spuštanje u kokpit trebam još jednu ruku. Može čak i moj desetogodišnji nećak.
Probna vožnja s prerađenim nosačem motora uspjela je sasvim. Voda je daleko od motora, a brzina mjerena GPS-om varira od 6.3 do 7 čvorova. S čoporom djece na brodu ne usudim se otići predaleko, da ne bi motor pokazao neku neželjenu osobinu. Primjerice, danas je, nakon cca 1 h rada u nekoj putnoj brzini neobjašnjivo smanjio ler-gas i na minimumu se počeo gasiti. Nije opasno, ali nezgodno u lučici... kad ti treba puno sitnog manevra naprijed-nazad s minimumom gasa, on krepa.
Sutra će valjda biti novih slika u plovidbi i unutrašnjeg uređenja.

[niksa]

To sa motorom ti je vjerovatno šporkeca u gorivu, dogodi se kad motor ne radi duže vrijeme... trebat će očistiti sustav goriva i plovi majstore...v

[mali od palube]

Još jučer je mali Juraj govorio da voda curi tamo gdje smo je točili (u rezervar) i da je sve mokro. Dok smo točili malo se vode prolilo, pa je dijete zasigurno vidjelo to proliveno. Osim toga, poklopac rezervoara ima milijun vijaka, a Kruno nije stavio matice baš na svakoga, pa možda u plovidbi malo slini okolo... ništa zabrinjavajuće...
Danas smo napravili veći đir. Cca dva sata neprekinute plovidbe i to uglavnom putnom brzinom od 6.5 čvorova. Opet nismo išli daleko, već oko otočića Sikavaca... još uvijek se sve testira... Valove u provu (od nekog većeg glisera) i ne osjeti. U bok još nisam probao, jer je bila bonaca i više nijednog glisera.
Opet je dojurio Jurica... da curi voda tamo gdje smo točili i da je sve mokro. Zaustavio sam brod i sišao u kabinu da pregledam što to njemu tako uporno curi.
U kabini sam stao u 2 cm duboku vodu. Tapison i podna šperploča su već plivali. Sledio sam se. Koji je sad vrag?! Pa mi tonemo!!!
Uključio sam kaljužnu pumpu i punim gasom prema vezu. To je još cca dvije milje plovidbe, ali sve manje-više mogu uz obalu, pa ako bude kritično probat ću se negdje nasukati. Goga je preuzela timun, a ja sam pokušavao otkriti gdje i koliko prodire voda u brod. Utješilo me to što kaljužna pumpa očito više izbacuje nego što nove vode dolazi. Juraj mi je pokazao na vrata od spremišta sidra. Ne gornji poklopac, nego baš vrata koja se otvaraju ispod prove, neposredno iznad ležaja. Ispod tih vrata je po posteljini i madracima tekao mlaz. Daleko iznad vodene linije. Otvorio sam vrata, a kroz odvod koji služi za cijeđenje konopa sukljao je mlaz u samo spremište. Da ne povjeruješ!
Na dnu spremišta od sidra je rupa za cijeđenje. Od te rupe vodi crijevo do izlaza iz broda koji je probijen na samom pramcu, nekih tridesetak cm od razine mora. Razlika u visini te dvije rupe je također nekih tridesetak cm. Dakle, ukupno 60 cm od mora. No, ni to nije bilo dovoljno, pa se u plovidbi kroz tu rupu u pramcu voda crijevom uspinjala još nekih tridesetak cm do dna gavuna. Kad je napunila još nekih desetak cm od dna gavuna do donjeg ruba vrata prema kabini, počela se preljevati u kabinu. Ukupno nekih sedamdesetak cm od razine mora. Da zagonetka bude veća, to je identično tako bilo napravljeno i prije, što znači da je i prijašnji vlasnik tako plovio. Kako, nije mi jasno.
Na vezu sam ispraznio kaljužu i razbacao sav brod da se suši. Do noći je sve stajalo otvoreno i razbacano po kokpitu, palubi, krovovima kabine i nadkabine. Uglavnom se osušilo, ali sutra će morati još malo na sunce. Zbog svega toga izostao je foto session, ali ništa zato. Slikat ću sutra. Ovo je priča s poantom da treba slušati djecu, ma kako mala bila i da ne treba podcjenjivati glupave sitnice, ma kako glupave i sitne bile.

[som]

... No, ako tome dodamo i ovo prekrasno "ljetno" vrijeme, ugođaj je kao iz onoga filma "Gore ne može". Tu sam već 10 dana i još nijednom nismo uključili klimu. Žena prvu jutarnju kavu na terasi pije obučena u debelu pletenu vestu s dugim rukavima.

Pa šta se buniš za vrime,u skladu je s alpskim ugođajem .Debela vesta,dugi rukavi,fali još samo snig i dva da jodlaju.

[macro]

biće bolje

[mali od palube]

Imam gomilu slika, ali ovaj T-Mobile internet je koma. Sve radi očajno sporo a o uploadanju slika nema govora. Neki dan mi je uspjelo podići one slike s porinuća i to jedva jedvice na terasi... nekako od pet pokušaja. Sad kad je gotov htio bih se hvaliti svojim brodom, a ne mogu! Eto...
Danas sam opet plovio cca 2 sata neprekidno. Vrlo sam zadovoljan. Istina, barka je teška i vrlo tromo reagira na sve moje komande, ali to je samo stvar navike. To sam i pretpostavio, pa tako od dosadašnjih desetak prilaženja rivi (na vez) još nijednom nisam špirunom dotakao beton, a svaki put priđem na desetak cm, tako da Juraj i Stjepan s konopima samo lagano prekorače na rivu. Zbog toga sam vrlo ponosan na sebe i na brod.
Šperploča na palubama i krovovima kabina (ona s iscrtanim trenicama) je ipak sr@**e. Odljepljuje se na nekoliko mjesta, a i površinski furnir puca. Mislim da je kriva sama šperploča, a ne ideja. Krivi se i deformira na suncu, što ipak ne bi smjela. Na koncu, od šperploče se rade cijeli brodovi...
I skliska je! Nije mi jasno zašto je na poklopcima bokaporti, na špirunu i krmenim platformama sve upravo onako kako sam zamislio (samo je lazurna boja na šperploči i ne skliže se baš ni malo, kao da hodam po sirovom furniru), ali na palubama i krovovima je znatno skliskija, iako je sve napravljeno na isti način - sirova šperploča s tri sloja lazurne boje... U čemu je razlika?
Rupu na dnu sidrenog gavuna sam začepio plutanim čepom. Za iduću godinu tu treba smisliti neki ventil. Samo ga ne smijem zaboraviti zatvarati, jer je brod zaista u tren oka pun vode.
Još me nešto zbunjuje. U plovidbi putnom brzinom (kao i na punom gasu) cijeli brod potone za dobrih desetak cm. Najprije sam mislio da je to samo krma kopa, međutim danas sam baš mjerio i sve na brodu stoji vodoravno (paralelno s vodenom linijom). Prova također potone, iako se to zbog pramčanog vala teže primijeti. Da samo krma kopa, riješio bih to nekako trimom motora, ali ovo mi nije jasno. Možda je to normalno... Kad oduzmem gas, cijeli se brod izdigne iz vode za tih desetak cm.

[franco]

Nažalost malo-pomalo dolaze do izražaja ovih stotinjak napisanih stranica,znači da ipak "čovik i tovar,znaju viče nego čovik sam".
Žao mi je, iskreno, ali moglo se sve to izbjeć.Sada opet trošak,skini staro stavi nešto drugo,opet trošak,a moglo je proć jeftinije,i vjeruj da si stavio tepison bolje bi bio prošao.
Šperploča u jednom komadu je normalno podložna uvijanju,bez obzira na zaštitu,zato se i rade trenice da bi se to izbjeglo.Ali pustimo sad to,odmor je tek na početku,nadamo se svemu dobrome,zbog šperploče na palubi nećeš potonut,sve zlo s tim.

[žbirac]

Čovik se uči na greškama...

[ab ovo]

Čovik se uči na greškama...

........... na tuđima, ,,,,,,,,,,,,,, na svojima

[mali od palube]

A što svirate bez veze... pa čitate li vi moje postove? Na brodu je baš sve onako kako sam planirao i htio. Sva ona prijašnja lamentiranja o najvažnijim stvarima (stabilitet, poriv vanbrodskim motorom, potapanje, platforme za izlaz iz mora...) su se pokazala promašenima. Jedina stvar kojom sam nezadovoljan je zapravo beznačajna. I ne radi se o lošoj ideji, već o lošoj šperploči. Možda da je bila deblja ili da površinski furnir nije bitangor, nego mahagonij... Ne znam...
Za iduću godinu možda čak bude i prava tikova paluba. Osim, dakako, cijene, s tim je tikom još jedan problem. Kad onako posivi i kad se pokapa vinom ili colom izgleda očajno. Barem meni...
Najradije bih opet probao sa šperpločom. Pa cijeli se brodovi rade od šperploče, a da se od nje ne može napraviti ukrasni sloj na plastificiranoj palubi?!
Je li tkogod probao umjesto tikovih trenica staviti hrastove? Bile bi znatno ljepše i znatno jeftinije. Jednom sam vidio palubu od iroko letvica. Sve su se iskrivile kao opanci i odlijepile od plastike.
Nije ni tapison za sasvim odbaciti... Na prošlom brodu je izdržao 3 ljeta i još nije bio pokriven ceradom.

[mali od palube]

Danas sam plovio do Vira. Privlačkim gazom ispod mosta pa na južnu stranu. Ukupno nekih 7 M. Trebalo mi je cca sat i 10 minuta. Bilo je i malo mora, baš onako u bok. Barka sve podnosi bez problema. Malo teže drži pravac kad ju valja s boka, ali nebitno. Tim plitkim i krivudavim prolazom uz onaj pješčani Školjić nisam plovio već nekoliko godina, ali nije bilo problema. Samo sam u povratku išao metar ili dva previše prema jugu i malo balastnom kobilicom zapeo u nešto.
Kasnije je i Dome došao na brod. Provozali smo još nekih pola sata. Dome je zadivljen koliko prostora ima na brodu od 8 m. Što se motora tiče kaže da je sve pet. I zaista, ovih desetak sati koliko sam ga ovih dana vozikao naokolo nije ni trepnuo.
Tamo sam negdje napisao da je moj brod bolje organiziran nego onaj Šibenik 800 o kojemu piše porer, pa su mi se smijali. Točno znam zašto to mislim, pa ću ukratko opisati. Dodao bih i skicu, ali s ovim inernetom jedva uploadam goli tekst. Sa slikama se sve uglavnom smrzne.
Dakle...
Iz kokpita se ulazi u glavnu kabinu. Odmah s lijeve strane je sudoper, a s desne štednjak (tri kuhala i mala pećnica na plin). Štednjak visi na inox nosačima i može se ljuljati. Zajedno s nosačima se može i zakrenuti za 180 stupnjeva, ako mi to ljuljanje treba u suprotnom smjeru. Iznad štednjaka je mala bokaporta, napravljena baš za njega, da služi kao napa.
Od sudopera i štednjaka do suprotnog kraja kabine su dvije klupe (ležajevi) duljine 190 cm i širine cca 70. Između je stol koji se može sasvim osoviti na pregradu prema provi, može se složiti kao uzak stolić (cca 30 cm) a može se i sasvim rasklopiti u stol dimenzija 90x60 cm. No, kad je sasvim rasklopljen, onda se uz njega teško može proći prema WC kabini i spavaćoj kabini u provi.
E, upravo je ta WC kabina najbolje rješenje na brodu. Nalazi se između glavne kabine i spavaće kabine u provi. Po uzdužnici broda ima je cca 70 cm puta cijela širina broda na tom mjestu (oko 170 cm). To zapravo znači da kad je netko u WC-u nema prolaza prema spavaonici u provi. Tako to biva u 99% slučajeva upotreba WC-a. Ako netko već spava u provi, onda se dodatnim uskim krilom vrata na posljednjoj pregradi kabina "složi" tako da se uz nju može komotno prolaziti. Dakako, tada nije tako velika i konforna.
Isti taj prostor (ta velika wc kabina) je sastavni dio i spavaće kabine. Budući da je visina skoro stajaća (170 cm), to je vrlo korisno mjesto za svući se i obući piđamu prije spavanja. Multifunkcionalnih 70-ak cm puta cijela širina broda. Ako netko ispočetka uređuje brod, ovo je vrlo dobro rješenje. Skučene WC- kabinice samo na jednoj strani broda, u kojima je u pravilu paklenski vruće i zagušljivo, ubijaju svaku volju za (recimo) čitanjem novina ili peljara u tim trenucima intime. Kad dođem doma i kad se dokopam bolje veze sve ću pokazati fotografijama.

[ivan3]

Skučene WC- kabinice samo na jednoj strani broda, u kojima je u pravilu paklenski vruće i zagušljivo, ubijaju svaku volju za (recimo) čitanjem novina ili peljara u tim trenucima intime.

Neki imaju zdrav metabolizam i ne postavljaju nove zakone astro fizike na zahodu
A na brodu odnosno na moru, pogotovo ako se jede vecinon sta se ulovi onda ti metabolizam nemoze bit los. Tako da mi je od svega toga sta si napisa ta WC kabina najveca pizdarija.

E da, jos san nesto tija pitat. Kako ti se otvara taj frizider ako visi sa stropa i ljulja se?

[karamba]

probaj nekako aploudirat te slike , jer mi baš nije jasna ta "idealna" wc kabina.