Ludar. Mislim da ne triba ništa više reć nago napisat tu grubu rič. Pored mine,to je najgora pošast našeg mora. Jadne su one pošte di ludar prođe. Ni koča ni migavica mu nisu dorasle kad je tamanjenje ribe u pitanju. Kilometri i kilometri konopi,granja,kesa,svega šta ribu može ustravit i potirat tamo di nikad nebi inače došla. Ima jedan naš zadranin koji je neko vrime radija sa ludrašima,ali kad je čovik vidija šta se i kako radi,otiša je ča od njih. Evala mu! Ovde citiram neke njegove tekstove o tome kako je on doživljava tu vrstu nazovi,ribolova.

...jedino nas trenutno spasava od ludra je to sto
Ludri trenutno i ne komuniciraju kako triba. U strci su tko ce povuci
prije bolje poste pa se dogodi da je povuku razliciti ludri zaredom. U
prijasnjem tekstu sam procitao da isti ludar povlaci dva do tri puta u
istom danu. Nije to tako - bio sam ronioc na ludru dvije sezone i
konopi se spustaju jedan put dnevno. Ma to je ogroman posao.

Vidim slike riba zarobljene u mrizi, e je.. to je bas tako, no jednu
stvar ne mozete docarat, a to je kad riba vidi da vise nema kud. Krenu
svi veci primjerci u jedan dio mreze samo njima znan i udara u nju svom
snagom ( PRI TOME ZUBACI OBAVEZNO UGIBAJU ) da bi ostalim ribama dali
mogucnost da pobjegnu dizajuci olovo sa dna. Nevjerovatno ali ja sam to
dozivio kao samozrtvovanje. Dati zivot za drugog poznato je samo kod
covjeka ( ne svih ).
Mozda se neki pitaju pa zasto si proveo dvije godine na ludru i sad nama pametujes kako ti volis more i ocuvanje mora, riba.
Prvu sezonu sam dao sve od sebe za posao, uvidio nepravilnosti ali
se ponasao kao da me se ne tice. Nisam imao brod, ljubav prema ribolovu
bar ne kao danas. Drugu sezonu iskljucivo radi profita koji nije bas
mali ali i u humane svrhe.
PUSTIO SAM TOLIKO ZUBATACA ISPOD MRIZE DA BI ME JOŠ NEKO I NATUKAO OD VLASNIKA DA JE ZNA I VIDIO.

I UZIVAO SAM U TOME.

Poste se ne vuku vise puta jer nema svrhe. Kad jedan puta konop prede
preko braka dugo se riba ne vraca na njega ( dugo ) prestravljena ne
konopom nego vibracijama kojima se konop glasa. Tek kad se riba toliko
stisne dolazi vizualni efekt i stiskaju se fraskuni tj. konop sa
zavezanim trakama i kesama da dodatno povecaju srah od bjega.

Kamo srice da se svi ludri izredaju na jednoj te istoj poziciji po
nekoliko puta jer bi ostala riba bila spasena. Ponovljeno potezanje
nece dati nikakve rezultate na kako i na koji god nacin oni radili.

Protiv ludra, predlagatelja i zakona jer to nije ribolov ribara koji nemaju nego onih sto hoce jos vise.

Ma sad ste me bas uznemirili i ne razmisljam o
nicem drugom nego o ludru. Koliko imam informacije nalazio sam se na
ludru koji "zna" sto je pokazao i sa svojim ulovima. Psihologija
vlasnika eh... vjerovatno je to njima dozivljaj kao i kad meni udre
zubatac na panuli, ljubav prema ribarstvu i poslu ma koliko on bio "
težak " ili mozda posao kao i svaki drugi bez puno emocija ali
primjetio sam da se emocije pojacavaju iskljucivo onog trenutka kad se
u depu vidi dosta kunica. Ucestvuju najcesce 4 broda da bi sve moglo
funkcionirat kako treba. Baca se u samu zoru i posao nerjetko zavrsava
u kasnim posljepodnevnim satima.

Prvo idu konopi i to u kilometrima nakon toga fraskuni konopi na
kojima su privezane dodatne trakice kese ili sto bilo bijele boje i na
kraju mreza. Baca se obrnutim redom, prvo mreza pa do konopa i maticnog
broda sa vincem. Svakih neznam 20m-30m ( nisam isao za tim ) bacaju se
manali tj. kavicali sa namotalim konopom koji drze glavni konop do
jedan ili dva metra od dna. Kako se vincem poteze konop smanjuje se
dubina i tu ona ostala tri broda moraju konstantno podizat konop od dna
na mjesima gdje se konop lomi. Po potrebi ronioc je spreman da otkloni
moguci zadiv na vecim dubinama. Zadiv se manifestira kad kavical
potone. Sve u svemu dosta dosadan dio posla.
Kada se konop toliko stisne da dodu fraskuni na red u more ulaze
ronioci na dah koji odivaju konstantne zadive u plitkom. Riba divlja
jer je zvuk i vizualni efekt sve blize. Pokusava napravit proboj na
odredenim mjestima gdje ronioci udaraju rukama o povrsinu mora i
dodatno plase. Pobjegne vrlo mali broj ribe iskljucivo salpi ili usata
koje se dignu i doslovno poblesave od straha, no ostala riba se drzi
glavnog jata. Pa zar se i ljudi tako ne ponasaju. Gdje svi tu i mali
Mujo.
Zatvara se mreza na nacin da je pocetak mreze i kraj na obali.
Ruča se i prepricava o kolicini koja je videna, koliko je preslo
preko uza i sto mozemo ocekivati. U vrlo malo navrata smo nezadovoljni.
No spominju se tu i ulovi od prijasnjih godina. Kila toliko i toliko.
Bilo je toga prije puno vise itd. Cak i oni vide da je ribe sve manje i
manje, naravno to vam na direktno pitanje nece niko potvrdit. Ipak je
to zadiranje u njegov posao i mogucnost da ce mu firma u stecaj.

Nikad necu zaboravit prvi put zaron u mrezu , govori se o nekoliko
tona usata, salpi, zubaca, a ja u mrezi od pedesetak metara u rasponu i
ne vidim ni jednu ribu. Šuljam se i prikradam i nije mi jasno.

More se zacrnilo, sva riba je koncentrirana i nalazi se kontra od mene
na sigurnoj udaljenosti. Zaranjam na dno i radim tipicnu ceku u
podvodnom ribolovu. Koji prizor ! Tata tj. predvodnik jata Zubo VELIKI
tocno na mene, zacuden, umoran i izbezumljen a iza njega sva ostala
riba polako i ponosno me prekrivaju. Zubaci i sva njegova lovina u
istoj situaciji.
To su ogromne kolicine ribe, kvalitete. Govorimo o stotinama kila Zubaca.
No divljenju je ubrzo dosao kraj u more ulaze svi
oni koji rade i oni koji ce samo promatrati. Policija sa sigurne
udaljenosti promatra i cisti ledenice. Uf neke slike sa moje stranice
cu moc slobodno skinut jer cu se vracat sa mora uvjek oderan za koju
stotinu kuna.
Dolazi kaic ukojem se nalazi mriza sa manjim okom i sa karikama na dnu i utapa se
unutar ove velike mrize. Ronimo i tiramo ribu unutar manje mrize a uz
veliku je postavljamo. Zubaci od 10 pa do 16 kila sakrivaju se glavom
pod kamen od pola kila misleci da su nasli spas.
Dodirnem tu i tamo tako veliku grdosiju a on se trese, trese od straha. Pa mi smo zbilja
zivotinje. Uhvatit zubaca za rep ne pokusavajte - probao sam sa jednim
od cca 3 kila koji se sakrio pod kamencic iz kojeg je kompletan virio (
osim oka ) i uhvatio sam ga onako muski kad se ljudska šaka zatvori
taman i nema sanse to su toliki udarci da ga je nemoguce zadrzat. Za
brance je sasvim druga stvar. Toliko mi slika pada na pamet ali
jednostavno vise ne znam di sam stao. Uglavnom od te mrize se napravi
kesa i sad ono najvaznije. Dobijamo direktivu da podignemo suvare
koliko god mozemo u zrak jer je riba uznemirena. Slusam i ne znam sto
slijedi - udarac jedan pa iza toga drugi i svi prmjerci riba kao po
nekom dogovoru zaljecu se u jednu stranu mreze ne pokusavajuci je
probit no podignut od dna. Ostala riba se spusta i ceka pravu priliku
da se provuce. Ali sto im to znaci kad van mrize ima toliko gliserica i
gumenjaka sa takozvanim podvodnim ribolovcima koji tamane sve sto
ugledaju E to me je najvise bjesnilo. Dam ribi sansu podignem joj
olovo ona smugne a kreten je doceka sa lastikarom i ponosno se kurci sa
ulovom kad dode doma. Ostalo je masakar, vadenje ribe u brod zadovoljstvo
vlasnika zaradom i tuga pojedinaca koji su poput mene uvidjeli neispravnost tog ulova.
Ne znam posto nikad nisam bio na kocaricama kako je kod njih no mene je ovo
dirnulo a sad kad sam postao sportski ribolovac me boli jos vise.
Vlasnik ludra mi je dobar prijatelj no jednostavno to ne mogu odobrit
jer bi to bilo kao i da se bavi prodajom droge pa ga radi toga sto smo
dobri podrzavam. No upamtite vlasnici ludra i clanovi posade su tu samo
radi jedne stvari PRODAJE I ZARADE. Kad se polovi sve nece oni ostati
bez posla, nego ce se pocet bavit iznajmljivanjem stanova koje su
pokupovali i raznih ugostiteljskih objekata. I da je ribarski zivot
tezak ma ko jos u to vjeruje. Jel tezak posao onom sljakeru koji kopa u
podne kanal uz cestu. Jer njemu treba osigurati plavi dizel za
jeftiniji dolazak na posao. Ma daj sve su to interesne sfere
pojedinaca. Samo mi koji idemo na more iskljucivo radi gusta imamo
svijest o ocuvanju ribe i podmorja. Ulovi koje mi lovimo su toliko
minorni da su za more i beznacajni. Ovo nece stat, a kad bi bilo sanse
ostavio bi se panule i onog sto volim isti sekund.


Komentari na sve ovo..mogu ih samo zamislit. Ali isto ih napišite,ovo je forum,mjesto razmjene mišljenja i stavova. Smatram da mi kao gro sportaša na ovom forumu možemo reć šta mislimo o tome.

Damire jesi li ikada prisustvova povlačenju ludra tako da si to sve svojim očima vidio i osobno doživio ?

Jedan put sam ih gleda dok su pasali,a jedan put kad su na rivu donili ribu. Pored toga,nebrojena svjedočenja loklanih mještana i ribara o svim posljedicama potezanja ludra na nekoj poziciji. A kad sam ludraš napiše nešto ka ovo gori onda svaka dvojba prestaje.

Dobro, jel postoje kakva ograničenja o upotrebi ovoga ili.......?

Znači to se more po leti. Ajde ima smisla jer je veća potražnja i potrošnja kvalitetne ribe!

No ako su turisti ljeti na obali, ovi sa ludaron na moru kamo će riba?

Pravo mjerilo lošeg utjecaja na more i riblji fond mogu najbolje reći lokalni ribari. Da li se pošta nakon toga oporavi sa ribom za 6 mjeseci ili 5 godina?

Pošta bi se oporavila kad nakon jednog poteza nebi niko od ludraša dolazija makar godinu dana. Ali, vidi šta piše gori oko tih poteza, jedni ne znaju za druge pa se dogodi da se u par dana povuče par puta na istu poštu. I kad će se ta oporavit?

Dok imamo "stručnjake" poput dr. Alena Solde, piši doma-propalo. Taj navodno ugledni znanstvenik,ihtiolog ili već kako se naziva, decidirano tvrdi kako je zapravo ludar jedan izrazito selektivni ribolovni alat! Navodno, pridonosi očuvanju ribljeg fonda na lokalitetu na kojem se vuče.
S tom bolesnom teorijom,ostavljam mu da me povuče...

Znači ako bi zakon regulirao da se na jednu poštu može samo jednom godišnje bilo bi puno manje štete?

Koliko bi manje ribe bilo za ovih ča to delaju?
Koliko čitam nakon jednog ovakvog "ribolova" malo ča ostane. Ali i to malo se more oporavit, pa ako je to za godinu dana ovi sa ludaron slijedeće godine možda budu imali više ribe. Ako 2 ili 3 puta prođu s tin va 2 miseca teško da će ostat i ono malo. Šta će se onda oporavit?
Da li se za tu razliku novaca isplati uništavat riblje stanište svjestan da drugo leto nećeš tu ništa ili malo ulovit to je na teret u prvom redu onoga tko donosi zakone a i ribara koji love na taj način.

Dragi moji.Oduvjek je bilo ribara i ribara.Evo vam mog čistog primjera od jučer.Bacili smo prvi put ove godine mreže za rakovicu-grancevolu.Ulovili smo sve manje od pol kila maksimum 60 deka.Ali šta je najbolje od svega nema tržišta za takvu malu robu.I mi ti pobacamo u more jedno 40-50 kila, jer je cijena bila po 20 Dvadeset kuna.Došli u kraj vezali brod i doma,kažen dici "počekajmo koji dan možda će ovu drugu misečinu krenut ove veće".
Brod do mene ide svaki dan lovi po stotinjak kila (ima triput veću dužinu mreža) i prodaje te škatulete po dvadeset kuna na rivi,još je na pomoćni kaić koji je inače uvijek vežen u kraju izvjesio natpis "Raki po 20 kn" i broj mobitela.
Pitan ga ma šta radiš a on mrtav hladan" šta ima veze ja svojih 2 000 zaradim bili oni veliki ili mali"
Zapamtite za godinu dana ćemo se pitat di je rakovica.
Poanta postoje ribari i RIBARI i nažalost ovi prvi imaju više potribe od RIBARA

Deadliest catch.Ako te nađe sa kilom više od kvote,ili imaš više ženki(čak mislim da su ženke zabranjene) ili ti je rak ispod mjere, slijedi zatvaranje firme, plaćanje masne kazne i kapetan u ZATVOR.Nema zajeb.Pa se ti igraj.A ja drugu godinu sigurno neću imat stan za iznajmljivanje dok će ovi ............nadobudni ribari kupit stan i iznajmljivat ga i boli ga kita jel će bit raka ili neće.

Je, takvih koji boli ča će bit sutra ima više nego ovih drugih ali ljude ne moreš promjenit, ali zato moreš donest dobar zakon i sprovodit ga!
Kod nas ne ide ni jedno ni drugo! Zašto je to tako i do kada će sve to skupa zdurat ne znam, ali ne ide dobrim putem.

Da Bogda u ovoj zemlji lopova i neradnika,lažnih boraca,lažnih dopunaca i ostalih protežiranih individua, sutra ne imali niko od nas za kruh,pa da vidimo ko će se nakraju izvuć.Mi koji životarimo i cijeli život radimo ili ove lopine.Ali ako ja potonem Vrag me uza neću potonut sam.

Nemojte biti takvi.
Sve su to ljudi, istinski prijatelji mora, koji hrane svoje obitelji od toga rada.


Nitko se od toga nije obogatio.

Zašto se nitko ne buni kada se na natjecanju podvodnih ribolovaca ulovi 200 do 300 kila ribe od toga 80 posto ugora, koji se poslije bace.

To je sport, to se smije, da bi se šminkerski purgeri u opremi od par tisuča eura mogli prenemagati.


Stavite se u položaj običnog ribara koji od toga hrani svoju obitelj, s barkicom, koja vrijedi kao jedno ronilačko odijelo.


Razmislite malo.

Davy Jones je napisao/la:
Stavite se u položaj običnog ribara koji od toga hrani svoju obitelj, s barkicom, koja vrijedi kao jedno ronilačko odijelo.

Razmislite malo.

Takvi su ti gotovo izumrli.....................nevijerujem da se takve kojih ima možda 1% stavlja u ovakve kontekste.
Pogledaj malo bolje imovinsko stanje vlasnika ribolovnih obrta..

Davy Jones je napisao/la:Nemojte biti takvi.
Sve su to ljudi, istinski prijatelji mora, koji hrane svoje obitelji od toga rada.


Nitko se od toga nije obogatio.

Zašto se nitko ne buni kada se na natjecanju podvodnih ribolovaca ulovi 200 do 300 kila ribe od toga 80 posto ugora, koji se poslije bace.

To je sport, to se smije, da bi se šminkerski purgeri u opremi od par tisuča eura mogli prenemagati.


Stavite se u položaj običnog ribara koji od toga hrani svoju obitelj, s barkicom, koja vrijedi kao jedno ronilačko odijelo.


Razmislite malo.

Ne slažem se s tobom ni u jednom od tvojih konstatacija .

Neću dalje objašnjavat , jer odvelo bi u dubiozu i tešku polemiku .