Čuo sam se maloprije ponovo sa dendom i potvrdio mi je njegovu prvotnu namjeru sa kojom se slažem u potpunosti a u sažetku ju je napisao i Zore:
zore70 je napisao/la:Otvaranje ili poticanje na organiziranje križarskih ,osvetničkih ili sličnih pohoda od mene ili bilo kojeg forumaša mi nije bio niti će bit cilj boravka ovdi.
Zatvaram ponovo temu, nadajući se da je neće više nitko forsirati, a daljnji razvoj ovisi o puno stvari, no kako sam već rekao, to nije u našoj nadležnosti.
Meštar dendo nije ovime napustio forum, samo je, silom prilika, postao oprezniji (sada će slikati samo gro-planove svojih uradaka

) ,jer se nečija muka, bez obzira o tome da li se radi o "globalizaciji informacija, umjetničkom viđenju, renderima ili ne", ne može i ne smije samo tako prisvajati. Ozbiljni ljudi, puno ozbiljniji i od mene i od velike većine forumaša, kada, na primjer, napišu neku knjigu, stave sve izvore kojima su se koristili u njezinu stvaranju. To smatram pozitivnim, jer napisati knjigu sa osvrtom na sve izvore koje su se koristili nije ni u kom slučaju kopiranje, nego samo unapređenje i poboljšanje nečijih radova koji su se dogodili u prošlosti. To i je ono što čovječanstvo gura naprijed.
Bez obzira na komentare, od kojih je neke doista bolje ni ne čitati (

), jer nisu ništa drugo, nego ono što dendo ne bi htio, smatram da je puno toga moglo proći i puno bezbolnije, ako ne i bezbolno, jer "hladnoća" internetskog komuniciranja često dovodi do zanemarivanja onog osnovnog, a to je da i sa druge strane postoji neko živo biće i to ne bilo kakvo, radi se o čovjeku. O čovjeku koji ima svoj životni put, svoje muke i radosti, probleme i veselja koja je spreman podijeliti sa nekim, jer ... jadan je onaj koji svoju radost nije u stanju podijeliti sa drugim i koji je sam sebi dovoljan. Ta radost može biti danas lijep dan, ulovljena riba, susret sa prijateljem, sutra neki izlet ili okupljanje oko peke, ali radost je i stvaranje.
Radost stvaranja je u dendovom slučaju narušena i moramo poštovati njegovu odluku, hoće li biti volje, od strane koja je sve to (namjerno ili ne) pokrenula, vidjeti ćemo (ili nećemo) baš na ovim stranicama.