RAČUN OTKRIVA PRAVOG KONCESIONARA (1)
Za korištenje bove i odvoz smeća u 43 legalna sidrišta i privezišta, koliko ih trenutno ima na Jadranu, nautičaru se mora izdati račun i, na njegov zahtjev, predočiti ovjereni cjenik usluga, dok naplata veza na svojim bovama u brojnim drugim divljim uvalama nije zakonita
Pišu Sandra BARČOT, Miomir ŠTRBAC
Snimke Božo VUKIČEVIĆ i ARHIVA
Za svaku pruženu uslugu u ovoj državi trebali bi dobiti i - račun! No često, mnogi ističu previše često, taj sitni detalj se zaboravlja, a jedan od primjera je i nautički turizam. Preciznije, usluga vezivanja broda na bovu ili pak na ponton u pravilu se naplaćuje bez izdavanja računa, no ne u marinama već u divljim valama po našim otocima koje nautičari obožavaju. Uostalom, zato se najčešće i odlučuju za godišnji odmor na brodu - kako bi uživali u netaknutoj prirodi.
A kako je za konzumiranje toga užitka vrlo važno sigurno usidriti brod, mnogi radije biraju ponuđenu bovu, ponton ili mul umjesto stalne brige hoće li im tijekom noći sidro popustiti, osobito ako vrijeme nije stabilno.
No, sigurnost koju ste odlučili kupiti ima i drugu, neželjenu stranu. Tako ćete, primjerice, u nekim uvalama naići na postavljene bove s ispisanim brojevima mobitela koje trebate pozvati ako se za njih privežete, nakon čega će se u kaiću pojaviti nekakav lokalni poduzetnik i naplatiti vam vez, uglavnom odokativno i, naravno, uvijek bez izdavanja računa.
Učini li vam se cijena od recimo 100 kuna za noć previsokom, pa zatražite cjenik, mogli bi doživjeti razne neugodnosti, od psovanja do tjeranja iz vale. Razlog je jednostavan – domišljati poduzetnik bavi se iznajmljivanjem veza na pomorskom dobru - koje je opće dobro, a nipošto njegovo - bez dobivene koncesije. Dakle, on niti nema pravo naplaćivati svoje usluge, a još manje tjerati ljude iz uvale, pa čak i sa svoje bove, jer ona postavljena na tom mjestu bez koncesije, zapravo je na raspolaganju svakome tko se na nju veže. Plaćanje se stoga svodi na dobru volju nautičara da sebi priskrbe mirnu noć. Stoga su uglavnom spremni, bez suvišnih zašto, izbrojiti gotovinu.
Lokalno poduzetništvo
NADZOR I SANKCIJE
Ako zbog sidrenja i privezivanja broda u nekoj uvali doživite bilo kakve neugodnosti od strane samovoljnih vlasnika nelegalno postavljenih bova, ili vam legalni koncesionar odbija pokazati iskaznicu i ovjereni cjenik – svoje probleme možete riješiti telefonskim pozivom nadležnoj lučkoj kapetaniji. U slučaju da dođe do remećenja javnog reda i mira, psovanja, naguravanja ili tjeranja vas kao nautičara iz vale - zovite policiju na telefon 192.
Nadzor nad radom ovlaštenog koncesionara obavlja Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i to preko nadležne lučke kapetanije, odnosno pomorske inspekcije. Oni izriču i kaznu i to putem Vijeća za prekršaje pri lučkoj kapetaniji.
Prešutna pogodba
Ovaj oblik lokalnog poduzetništva zadnjih se godina poprilično razmahao duž cijele naše obale i često dovodi do neugodnih situacija. Osobito prilikom susreta upućenijih nautičara, koji su se raspitali o lokacijama legalnih sidrišta i privezišta, te pravilima ponašanja na njima, i otresitih vlasnika bova koji ne vole suvišna pitanja. A ne vole, bogme, niti plaćati poreze državi, bakćati se dobivanjem koncesije, izdavanjem računa i sličnim tričarijama.
Drugi sve masovniji način naplate sigurnog veza u brojnim uvalama, jest svojevrsna pogodba – nekad prešutna, a ponegdje jasno napisana – mooring – restaurant! U prijevodu, večerajte u mom restoranu, a ja vam zauzvrat dajem mogućnost besplatnog vezivanja ispred njega. Ovakva se pogodba objema stranama, nautičarima i vlasnicima restorana, čini prilično fer, pa je vrlo popularna, pogotovo kad su u pitanju stranci.
Na stranu to, što nije baš po zakonu, jer se opet svojata morska obala i bez koncesije grade svoji vezovi, a nije od koristi ni državi, jer se za takav vez ne izdaje račun niti plaćaju porezi. Uz to, ti vezovi smanjuju zaradu legalnih marina i privezišta čiji koncesionari državi moraju plaćati sva zakonom predviđena davanja.
No, kod se malo pročačka ispod površine cijele ove priče, nije teško utvrditi da postoji i jedan dodatni razlog koji doprinosi bujanju nelegalnog prodavanja sigurnih vezova i bova u brojnim uvalama, iako on nipošto nije opravdanje za nezakonito postupanje i zarađivanje na crno.
Naime, provjeravajući tko uopće na našoj obali može upravljati sidrištima i privezištima u nautičarima omiljenim divljim valama, odnosno tko može zakonito izdati račun za uslugu privezivanja broda na postavljenu bovu i/ili odvoz smeća, utvrdili smo da je takvih ovlaštenih koncesionara jako malo. Primjerice, na području cijele Splitsko-dalmatinske županije takvih je samo četiri!
Ako pak želimo pogledati kakvo je stanje na širem području Jadrana, tada podaci Ministarstva mora, prometa i infrastrukture govore da u četiri priobalne županije postoje ukupno 43 takva koncesionara: u Zadarskoj županiji ih je najviše - čak 30, u Šibensko-kninskoj ih je sedam, u Splitsko-dalmatinskoj već rečenih četiri, dok u Primorsko-goranskoj županiji postoje samo dva ovlaštena koncesionara.
Odgovor zašto je skor tako nizak, osobito u nekim regijama, potražili smo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje smo saznali da su razlozi zapravo svugdje slični.
Malo zakonitih
OBVEZE I PRAVA KONCESIONARA
Koncesionar svoja prava ne može i ne smije prenijeti na drugu osobu, koncesiju dobiva na razdoblje od 5 do 20 godina, a cijenu svoje usluge sam određuje, no mora četiri mjeseca prije izmjene cjenika pisanim dopisom obavijestiti nadležne službe.
Ujedno se od njega očekuje zaštita pomorskog dobra, reda u luci ili vali gdje je koncesionar i, kako se uvijek naglašava - koncesionar mora pomorsko dobro štititi pažnjom dobrog gospodara. Naravno, za dobivenu koncesiju treba plaćati i koncesijsku naknadu.
Osim ovih obveza, koncesionar mora tijekom uplovljavanja broda pokazati skiperu svoju iskaznicu ovlaštenog koncesionara za to područje, pomoći u vezivanju broda, preuzeti s njega smeće i, naravno, uslugu naplatiti. Obvezno uz izdani - račun. Na upit nautičara mora pokazati i cjenik naplate pristojbe za vez, ovjeren od strane županije.
Lokalne kočnice
- Koncesija se izdaje za razdoblje od 5 do 20 godina, a daje je Županijska skupština na preporuku Upravnog odjela za pomorstvo i turizam - započeo je sa pričom mr. Željko Mišić, pomoćnik pročelnika toga odjela.
- Mi pripremamo potrebnu dokumentaciju prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, zatim raspišemo natječaj u Narodnim novinama o davanju u koncesiju određenog područja, potom prikupljamo ponude, uputimo prema Županijskoj skupštini naš prijedlog, oni verificiraju koji koncesionar zadovoljava uvjete natječaja, te se s odabranim potpisuje ugovor. Ova procedura u pravilu traje oko tri mjeseca, budući da se Županijska skupština sastaje jednom mjesečno.
Ovako izrečeno, problema uopće nema, no postoji i kvaka 22.
- Sve se stopira na lokacijskim dozvolama, budući da je od 2003. prostorno uređenje prebačeno na jedinice lokalne samouprave. Do tada je Splitsko-dalmatinska županija imala stotinjak lokacijskih planova za privezišta i sidrišta, a kada je ishođenje lokacijske dozvole prebačeno na lokalne uprave, sve je usporeno. Sada input da negdje treba biti sidrište dobivamo od lokalaca, pa ako ga nema, ne može biti ni novih koncesionara – objašnjava Mišić.
PLAĆAM I NE BUNIM SE
Željko Vidan: Sigurna bova je najbitnija
O svome iskustvu sa sidrištima i vlasnicima bova, iskusni skiper Željko Vidan kazao nam je slijedeće:
- Mi već znamo u koju valu pristati, gdje imamo najbolju uslugu, i bez imalo krzmanja ću platiti zatraženi iznos. U konačnici dobijem sigurno mjesto za noćenje posade i broda, ne moram cjelu noć dežurati strahujući hoće li sidro popustiti. Koncesionar, ovlašteni ili ne, ipak nam pruži uslugu za te kune - od sigurne bove, do odvoza smeća, a ponekad nam ujutro na brod donese i svježi kruh. Što se tiče vlasnika restorana, prešutno je đitaško pravilo, ako se vežeš na bovu ispred restorana, tu ćeš i večerati.
Prema Željkovom iskustvu, vlasnici restorana tjeraju s bova one koji dođu oko 15 sati u valu, vežu se za njegovu bovu (iako nitko nije vlasnik nečega na pomorskom dobru), i onda ostanu cijelu večer, iako nisu došli na večeru u restoran.
Ispada da privatna osoba koja želi biti koncesionar prvo treba ići u lokalnu upravu, te zatražiti izdavanje lokacijske dozvole za konkretnu valu gdje planira postaviti bove. Tada lokalna uprava donosi prostorni plan, uputi zahtjev prema Županiji za raspisivanjem koncesije, a Županijska skupština raspiše natječaj - na koji se mogu prijaviti - svi! Ponude se skupe, i na kraju onaj prvi inicijator uopće ne mora dobiti koncesiju. A sve je pokrenuo! Još je veći problem nepostojanje Generalnog urbanističkog plana za izabrano područje, bez kojeg se ne može dobiti lokacijska dozvola.
U takvoj situaciji, budući da se prostorni planovi rješavaju sporo, a nautičari stižu svako ljeto, lokalne samouprave ponegdje su dopustile koncesionarski rad pojedinim tvrtkama sa svoga područja, premda one službenu koncesiju nemaju.
- Primjer su Pakleni otoci pred Hvarom, gdje tvrtka Nautički centar zadovoljava potrebe za uslugama sigurnog sidrenja broda i odvoza smeća, a djeluju i jednom dijelu hvarske luke, te pred Galešnikom. Koncesiju, dakle, nemaju, ali pružaju i naplaćuju usluge uz blagoslov lokalnih vlasti koje baš i nemaju pravo na njegovo davanje. Takva je situacija prisutna i u Starom Gradu na otoku Hvaru, gdje slične usluge pruža Komunalno poduzeće, u Komiži se za nautičare brine Nautički centar, a u Visu Issa nautika koja je – dok se čeka koncesija - osigurala i sanitarni čvor na pjaceti uz rivu.
Zakon i (ne)red
Šoltanska uvala Šešula je ovih dana dobila
prvog legalnog koncesionara
Sve u svemu, predviđenog zakonskog reda ni u ovom poslu, kao i u mnogim drugim u Lijepoj našoj - nema, pa u praksi prečesto funkcionira geslo snađi se! Sa svim mogućim nesporazumima koji iz toga mogu proizaći. Dok sve teče bez ekscesa, čini se da problema niti nema, osim zakinute države. No, kakvi bi se sve problemi otvorili kad bi stvari krenule po zlu, pa došlo do havarije, požara ili ljudskih stradavanja na takvim nelegalnim vezovima, nije teško pretpostaviti.
I na koncu, tek radi točne informacije, u odredbama koje definiraju prava i obveze ovlaštenih koncesionara za spomenuta 43 sidrišta i privezišta izrijekom stoji:
- Koncesionar ili ovlaštena osoba lučke uprave dužan je na upit nautičara pokazati ovjereni cjenik naplate pristojbe za vez. Ukoliko je preuzeto suho smeće ovlaštenik koncesije dužan je izdati potvrdu o preuzetom smeću sa plovila. U iznos pristojbe uračunata je i usluga preuzimanja suhog smeća sa plovila.
A potom je zapisana još jedna zanimljiva rečenica: - Na sidrištima koja nisu na ovom popisu ne smije se naplaćivati pristojba za sidrenje brodova i jahti u nautičkom turizmu.
JUG I SJEVER BEZ SIDRIŠTA
Kuriozitet je da na jugu Jadrana, kao ni u Istri, ne postoji ni jedna zakonska koncesija za sidrišta iako obiluju brojnim prekrasnim valama. U Upravom odjelu za pomorstvo i turizam Dubrovačko-neretvanske županije, objašnjavaju da interesa za koncesije ima, no sve je zapelo na GUP-ovima koje izrađuje lokalna uprava. Kako oni još nisu doneseni, nema ucrtanih sidrišta, pa onda ni koncesija, jer se poštuje zakon.
RAČUN OTKRIVA PRAVOG KONCESIONARA (2)
NAŠ ČITATELJ OGNJEN ČALDAROVIĆ IZNOSI OSOBNA ISKUSTVA S REKETARENJEM NAUTIČARA
Plati bovu ili van iz vale!
U glavama onih koji naplaćuju privez, obveza plaćanja ne odnosi se samo na bove, nego na cijelu uvalu, pa se događa i tjeranje nautičara koji ne žele platiti uslugu sidrenja vlastitim sidrom
Mislim da neću pogriješiti ako ustvrdim da se svaki nautičar iskreno obraduje kad u nekoj povoljnoj uvali ugleda bove. Jednom je netko ispravno rekao – kad sam na sidru, ne spavam uopće, kad sam na bovi spavam s jednim otvorenim okom, a kad sam u marini, spavam normalno. Dakle, najveći broj nautičara će izabrati – ako ta mogućnost postoji – privez uz bovu umjesto da baca sidro i razmišlja o tome kako je uhvatilo, pogotovo ako je vremenska prognoza lošija.
U članku Crne bove u valama plove u časopisu Otvoreno more od 3.9.2010 g. raspravljene su mnoge važne dimenzije i problemi legalnog statusa pojedinih sidrišta, naplaćivanja veza uz plutaču te mnogobrojnih razlika koje postoje u cjenicima. No, mislim da ima još nekih spornih pitanja.
Prvo je vezano za razumijevanja pojma zaštićeno sidrište. Je li zaštićeno sidrište cijela uvala ili su to samo uneseni elementi, odnosno bove postavljene na pojedinim mjestima u uvali? Glasovita koncesija nad zaštićenim sidrištem u normalnom razumijevanju pojmova obuhvaćala bi samo bove koje su postavljene u uvali. Sasvim je jasno da je netko uložio sredstva, postavio betonske blokove, sidrene lance i bove za koje se nautičari vezuju, a odgovarajuća jedinica lokalne uprave odobrila je koncesiju i odredila način naplaćivanja za plovila koja su privezana za bove. No, u glavama onih koji naplaćuju takav privez, u najvećem broju slučajeva obveza plaćanja odnosi se ne samo na postavljene bove, nego na cijelu uvalu, kao što je to slučaj, na primjer, u blizini Kaprija, kod otoka Borovnjaci (Kakan).
Naime, tamo ne samo da je cijela uvala zapravo privatizirana, nego se zabranjuje i sidrenje! Dakle – ili bova, ili van iz moje (koncesionirane) uvale! Mislim da bi pravnici i zakonodavci morali jasno reći što je to javno pomorsko dobro i da li koncesionirane bove ikada mogu značiti i koncesionirane uvale. Slijedeći problem na koji želim ukazati, jest sigurnost plovila koja su privezana za postavljene bove. Moram priznati da do sada nikada nisam vidio ispisan podatak na bovi o, primjerice, dopuštenom maksimalnom opterećenju, odnosno maksimalnoj težini plovila za pojedinu bovu? Sigurnost svih plovila na bovama ugrožena je ako se na neku priveže brod od 20 i više tona, na primjer. Zašto brižni koncesionari ne označe takav podatak na svakoj bovi? Zašto zakonodavac to ne uvjetuje pri izdavanju koncesije?
LUČKE KAPETANIJE - KONTAKTI
LK Pula - 052/535-870
LK Rijeka - 051/214-031
LK Senj - 053/881-301
LK Zadar - 023/254-888
LK Šibenik - 022/214-261
LK Split - 021/345-500
LK Ploče - 020/679-008
LK Dubrovnik - 020/418-988
Također je zanimljivo da u slučaju neispravnosti bove, pojave jakog vjetra, pucanja konopa ili nekog drugog elementa na sidrenoj bovi, koncesionar unaprijed pere ruke i sa sebe skida svaku odgovornost – odgovoran je isključivo vlasnik plovila koji se s punim povjerenjem privezao uz bovu!
Slijedeći problem koji sam iskusio u vezi sa sidrenjem, jest da se u nekim mjestima – na primjer u Kapriju i u Prvić Luci – događa bizarna stvar. Kada se privežete na primjer u Prvić Luci, prihvatite mooring, a na molu imate vodu i struju, te za brod dužine 10 m morate izdvojiti između 250 i 300 kn. No ako ne uspijete naći mjesto uz molo, možete se usidriti u dubokom zaljevu Prvić Luke. No, predvečer se pojavljuje brodić i na njemu osoba koja od vas traži da platite 120 kn (2009. g.) bez ikakvog obrazloženja, odnosno uz obrazloženje da bi uz molo platili 240 kn, pa ste tako, zapravo uštedjeli! Potpuno je nejasno na osnovu kojeg pravilnika netko u Prvić Luci, Kapriju ili drugdje može pomisliti da se brodu koji se u prostoru javnog dobra (more) usidrio svojim sidrom može naplaćivati pravo sidrenja. Hoće li se postupno svi predjeli javnog pomorskog dobra pretvoriti u nejasne koncesije s nejasnim pravnim statusom?
Bi li se i neka druga naselja u nas – na kontinentu – mogla pohvaliti da naplaćuju koncesiju pridošlicama, na primjer u Zagreb? Po logici – ako imaš mogućnost zakoračiti na Prvić za 240 kuna, a usidriti se za samo pola tog iznosa (120 kn), možda bi svi koji dođu u Zagreb trebali platiti koncesiju ulaska u grad, npr. pet kuna na periferiji, a 20 kuna u centru?
U mnogim slučajevima bove su vrlo primjeren način pružanja korisne usluge nautičarima koja gotovo najmanje ugrožava osjetljivi ekološki ustroj mora. No, nedefinirana situacija traje već niz godina, a treba je riješiti za boljitak nautičkog turizma u cjelini uz jasno određenje prava korištenja prostora javnog pomorskog dobra bez koncesije, jasne propise o koncesioniranju i prestanku svakodnevnog maltretiranja nautičara koji samo žele prenoćiti u zaštićenoj uvali.
dr. sc. Ognjen Čaldarović, nautičar
ŽELJKO MIŠIĆ IZ ODJELA ZA TURIZAM I POMORSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE
Nema mojih uvala!
Svaki koncesionar ima točno određeno područje koje mu je dano na uporabu, i izvan toga dijela ne smije ništa naplaćivati – objašnjava Željko Mišić
Piše Sandra BARČOT Snimke ARHIVA
Tragom neugodnih iskustava mnogih nautičara koji su nam se javili u svezi naše teme o reketarenju na sidrištima u divljim valama, odlučili smo potražiti odgovore na otvorena pitanja i dvojbe. Njih je najsustavnije iznio naš čitatelj i nautičar dr. Ognjen Čaldarović, čije pismo i objavljujemo. Naime, budući da zakonska regulativa nije u potpunosti precizna, mnogim nautičarima se dogodilo da ih osim natjerivanja na plaćanje tamo gdje koncesija uopće ne postoji, tjeraju iz uvala i kad su na svome sidru!
Naime, kada uplovite u valu u kojoj postoji koncesionar i postavljene su bove, a vi se odlučite usidriti izvan toga područja, negdje u dnu uvale ili na drugoj strani, bilo zbog popunjenosti bova ili želje za intimom, u većini slučajeva doživjet ćete pokušaj naplate sidrenja. Ako odbijete plaćanje tvrdnjom da ste na svome sidru, mogu vas zadesiti i ozbiljne neugodnosti.
Uvidom u više ugovora o dodjeli koncesija u pojedinim uvalama, utvrdili smo da koncesionar dobro zna da vam u tom slučaju nema pravo naplatiti vez, jer se u njima dio uvale pod koncesijom određuje preciznim koordinatama, te navodi broj bova, što uvijek prati i skica uvale s omeđenim područjem za koje se plaća naknada državi. U ugovorima također stoji formulacija da ovlaštenik koncesije ne smije umanjiti, ometati ili onemogućiti upotrebu i/ili korištenje susjednih dijelova pomorskog dobra prema njihovoj namjeni.
Dakle, ako niste na koncesijskom dijelu i u njihovoj ovlasti, a dođu vam naplatiti i sidrenje dok ste na svome sidru, što napraviti? Sukladno rečenom, prvo treba pristojno odbiti plaćanje, pozivajući se na spomenute činjenice. No, što ako predstavnik koncesionara nastavi insistirati na plaćanju i postane agresivan?
Visoke kazne
Područja pod koncesijom uvijek su točno određena i omeđena
- Tko naplaćuje koncesiju mora vam na uvid dati i dokument koji mu to dopušta i izdati pravovaljani račun. Naravno, da svaki koncesionar ima točno određeno područje koje mu je dano na uporabu i izvan toga dijela on ne smije ništa naplaćivati budući ni uslugu niti ne pruža – objašnjava slovo zakona i naplatne dosege koncesijskog ugovora Željko Mišić, pomoćnik pročelnika Odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, te napominje:
- Ako dođe do problema i netko vas tjera s vašeg sidra, treba pozvati pomorsku inspekciju pri ovlaštenoj Lučkoj kapetaniji, te napisati prijavu i predati je ili inspekciji ili Lučkoj kapetaniji, a može i našem odjelu. Ako pak dođe do remećenja javnog reda i mira, tada je za to zadužena Pomorska policija i treba nazvati broj 192.
- Zakon točno precizira kako se izvan koncesijskog polja ne smije ništa naplaćivati, koncesionar tamo nema ni ovlasti ni prava, no često i nas zovu ljudi te se tuže na koncesionare. Mnogo takvih pozivamo imamo i od strane samih koncesionara, budući da i skiperi itekako znaju biti prgavi - zbori nam Marin Milković, pomoćnik pročelnika Odjela za turizam i pomorstvo u Zadarsko županiji, koji ističe kako se kazna za naplaćivanje veza, ako za takvu naplatu nema odobrenje, kreće od 30.000 do čak 100.000 kuna. No tako je, čini se, samo na papiru!
Uvijek prijavite
Pokušali smo naime saznati je li ikad naplaćena kazna nekome zbog takve nezakonite rabote, no nitko se od upućenih nije mogao sjetiti takvog slučaja. Razlog je vjerojatno ponajviše u tome što većina nautičara nije dovoljno informirana o zakonskoj regulativi koja se odnosi na sidrišta, pa plaćaju i kad ne trebaju platiti samo da izbjegnu svađe i probleme. No, da bi se u ovo područje uveo red i stao na kraj samovolji lokalnih šerifa, jedini je lijek – uvijek reketarenje prijaviti nadležnima i tražiti zaštitu!
Napomena: tekstovi su preneseni iz časopisa Otvoreno More br. 117 i 118
Korumpiranog opcinskog sluzbenika i njegovog rodju , koji prodaju zrak i pogled ? Koncesije su pocele letit na sve i svasta jer love nema a proracun se mora punit . Di god dojdes , plati . Vozis se kilometarima po usranoj cesti prema Lubenicama i jedva cekas da sjednes i nesto pojedes , ali cek ! Rampa plati mestre da uopce mozes uc u mjesto ! U Opatiji ne mozes parkirat auto da ti ne dere kaznu ako si izvan plavih crta ( Naplacuju parking i na parkiralistu od ambulante !!! s jednim oznacenim mjestom za invalide !! ). Poceli smo pretjerivati s tim sranjima , ljudima nudimo osjecaj skidanja gaca na svakom koraku , a zaboravljamo da ti isti ljudi koje nastojimo pogulit do kostiju dolaze zato sto bjeze od tog osjecaja na svom radnom mjestu . Pohlepa bez mozga je glavni pokretac svega i to nas sigurno ne vodi u pravom smjeru , ali to je samo moje misljenje i vrijeme ce pokazati . Ali ako je sve , bas sve na prodaju sto ostaje ?