Naravno ne svi, ali generalno su se granice pomaknule.
Sjecam se kada je bio pojam onaj tko ima uopce pasaru ili neku kadicu. Ako si imao kabinu, e to je vec bio brod ipo.
U skladu te nostalgije i dobrih starih vremena, zanima me koji brod pamtite vi?
Moj prvi brod koji mi je otac dao na koristenje je bio T-401L. Bio je to brodic s kojim sam odrastao i citava obitelj je isla na izlete iz Makarske, Brela do Vrulje, Brača.
Bio je to brod koji je izgubio 2 tomosa usred velikih valova i naucio me puno toga o ponasanju na moru ali i postivanju mora. Jednostavan, jako okretan, brz i lagan. I zbog toga ludo zabavan.
Kasnije kada je dosao u moje ruke, nakon par godina tomosakija je dobio Tohatsu 18, te konzolu postavljenu ispred srednje klupe. To je bio brod koji mi je pruzio najvise uzitaka do sada. Brz, okretan.. nije bilo mora preko kojega nije isao u Hvarskoj okolini, a bas zbog jaceg motora i njegove male kilaze i rasporeda tezine, nisu mu predstavljali problem niti mali niti veliki valovi.
Njegova najveca mana je bilo sto ga jace kise mogu napuniti do te mjere - da se potopi. Prodan je samo zato sto sam zelio vise, ali je jedini kojeg kada sam prodavao nisam imao onaj osjecaj "ah, konacno sam se rijesio onog loseg rebra/santine/odvoda/biloceg drugoga (ven590)".
Slobodno mogu reci da je to najbolji brod ikad - za mene. Unatoc svim manama kontrukcijske naravi
.
moji prvi doticaji su Rabac Sport, vega za rentu, poseban model za povećanom kobilicom i torpedo 9, nono je uzeo mene baku i sestru đir po rapcu, ajme sreće... zatim nas rođak stolar provozao na njegovoj batani koju je sam napravio sa novim t4, već tu mi je ljubav nagnula prema pasarama jer sam iz grada Kvarnerplastike-adrije kojih je bilo po svugdje, i na moru i oko kuća i virile su iz izloga... paralelno sa time djetinjstvo provedeno kod susjeda koji je doma opremao barke, doslovno svaki dan u barkama, i navečer plakanje jer kad ideš sa kožom na frišku plastiku to je peklo da je milina... ali kad smo ugledali završne faze recimo dalmatinke u novom mahagaoniju sa svim onim najsitnijim detaljima ormarićima u kojeg smo stali cijeli unutra, i sva ona oprema sve novo milina, pa još smo čekali kamione da nakrcaju i pravac klijentu bilo gdje po Yu...to vrijeme je taj susjed imao istranku sa t4 full oprema, čak mislim da je to ona sa onog flayera kojeg sam sherao... ja sam molio samo moje da me čim više vode na barke ali za sam sa susjedom sam bio premali a moji nisu baš bili od barki... e eto nonetu se bližila penzija, a sa iskusvom pomorca i stažem u restoranima na rivi već je bio spreman podignut dozvolu i kupit kvarerku u vrijeme rata i krize.. išli smo doma kod čovjeka u neku nedovršenu kuću i kupili kvarnerku i t4, i prvi đir je bilo samo spustit u more nakrcat 6ljudi i gas.. i onda je vozit doma... zatim smo sredili vez.. tako je nono počeo i ribarit... nikad ne zaboravim prvi put kad smo iz trsta donijeli panulu na šlapu i došli na more a ono bure i nemožemo van.. pa je bilo do večer lov sa kraja i tek navečer prve lokarde.. milina, no već onda moja te neka patnja za kabinom a na kvarnerki nije ni portele bilo već sam čezuo za drugom... i eto nono se sve više napalio na ribolov adria u stečaju, i išli u tvornicu po adriu 400, već je sve bilo zatvoreno možda samo stražar i poslovođe koji su ostali krast ostali.. adriju smo kupili za manje nego što sam je pred 4godine prodao.. na nju je pak valjalo zamjenit kratku osovinu za dugu i gas..dalje rasli smo domogao sam se snage povuć špag od tomosa da nemoram veslat, prvi put sam pao na leđa kad sam povukao, i sad kako ić položit i sam na barku a motor se teglio autom od doma, odgovor nikako..drugi problem šekanje, a nije onda ni bilo blizu tih 12km sa stojkom svaki dan... paralelno time kod tog susjeda ostajale su barke radi ratnog stanja i krize i on uspio prodat istranku i uzet dalmatinku koja je tamo ostala, i opremit si.. to je bio presedan, od doma ideš i samo ključevi u đepu, samopraženjenje, brzina puno bolja nego t4, unutra kreveti i sve, vani tenda sve sređeno... svaki sat na toj barki znao sam što me zanima i što mi treba, pa kad su išli na višednevno krstarenje ajme, samo sam si planirao kako ću ja makar šator na adriu stavit... i onda lude godine motori barke su išle u neki drugi plan, ostali hobiji itd.. nono je došao do istranke ali nisam više ni toliko trzao... i onda jedan dan cca 24godine neki natučki progam na tv, i krenuo uzet knjigu položit, prva sezona sa istrankom i odmah analizia želja potreba i situacije i kupljena dalmatinka i dalje je sve povijest... naglašavam te adrije nove nije to veze imalo kad se sad gleda neko rasulo raskopano ili neki ven ili mlaku to je neka druga priča bila, sa time se plovilo do kornata od sv.jadrana ne mogu bolje opisat nivo opreme koji je to bio..
