Da ne ispadnem totalni pesimista...iako svaki put kad idem na posao imam osjećaj kao da idem na streljanu.
Republika Hrvatska ima jako veliku sreću što je u ovom momentu glavna osoba ministar Beroš. Jedino što nas može spasiti od talijanskog scenarija su epidemiološke mjere koje su po zadnjim vijestima naj restriktivnije na svijetu. Mi nemamo policijski sat za razliku od nekih ali nema ni potrebe jer su restrikcije epidemiologa pravovremeno uvedene. Velika je osobna odgovornost i poštivanje tih mjera. U ovome momentu najopasniji su biološki teroristi. Već ste čuli za slučajeve prešućivanja kontakata sa potencijalno zaraženim osobama ili zaraženim osobama. Ti terorosti na žalost neće odgovarati za svoja nedjela. Rumunjska je npr uvela kazne zatvora do 15 godina za biološke teroriste...ukoliko njihovo ponašanja uzrokuje nečiju smrt.
Jedna slaba karika u tom sistemu je primarna zdravstvena zaštita. Godinama ...pogotovo u gradovima...ljudi na doktore opće prakse gledaju kao na nužno zlo i osobe koje su tu da ispunjavaju želje i pišu uputnice. Doduše večina njih se tako i ponaša. Osim toga u našem je zdravstvenom sustavu dozvoljeno po osobnoj volji i nahođenju otići bilo kada u bilo koje doba bilo kojem specijalisti....kad god se nekome to prohtije....BESPLATNO !!! Posljedica toga je veliko nezadovoljstvo ljudi koji rade u bolnicama, umor, bespotrebni trošak resursa, frustracija. Primjer...nočna smjena, 3 ujutro, na vrata dolazi cura cca 23 godine sa mamicom. Problem...začepljen joj je nos. Pa smatra shodnim u to doba ići specijalisti koji je slučajno kad je došao na posao u 8 ujutro, popio kavu, bio u viziti, otišao u salu, odradio operaciju tumora vrata koja je trajala 8 sati, nakon toga previo svoje pacijente na odjelu, onda nije imao što raditi pa je pregledavao popodnevne HITNOĆE poslane od opće praxe tipa začepljeno uho, upala sinusa, upala grla itd. A kad je konačno legnuo, ubio oko jer nije robot ali svejedno je tu ako dođe neko ko se guši, krvari, ima razbijenu glavu itd ...jbg stari diži se, dužnost zove, treba pacijentici odčepiti nosić jer zakon zabranjuje da je pošalješ u mp3 naravno nakon dvije zidarske...jednu njoj, drugu mamici.
To još nije ništa. Ne, ni početak. Primjer ako jaro dođe u bolnicu i nikome nije jebo mater...jbg njegovi će ga doma ismijavati. Jer on me plaća. Da, da, upravo on, iako sa moje plaće mjesečno ide cca 2-2500 tisuće kuna za zdravstveno osiguranje + 500 tinjak kuna koje uplaćujem jer imam firmu. Dakle mjesečno 2500 - 3000 kuna da platim sam sebe. Ali nebitno jer on me plaća.
Zanimljiva je razlika između moja dva posla. Onaj u bolnici radim kao viši medicinski tehničar, tako se mogu nazvati nakon 4 godine medicinske škole i tri godine više škole. To piše na diplomi. Osim diplome imam 14 godina radnog staža u struci i vjerujte mi jako sam dobar u svom poslu. Ali ljudi nas gledaju svisoka, kao da nas posjeduju, prijete tužbama, žale se na svaki k, bezobrazni su itd. Ima tu i zahvalnih naravno. Ali da steknete dojam, u tih 14 godina svašta sam prošao i doživio, malo me koja situacija može izbaciti iz takta ili iznenaditi. Ovo ljeto se desila jedna da sam ostao ko pos... nisam znao što se desilo. Dakle, ljeto, došla mlada strankinja u pratnji dečka...oko 18-20 god na šivanje. Nakon pružene usluge dao sam račun, oko 100 eura. Momak je platio, dobio ispis troškovnika, ustao sa stolice, dao mi ruku i zahvalio. Onda je ustala cura. Ona mi nije pružila ruku nego me je zagrlila i rekla thank you. Ostao sam paf. Na to nismo navikli. Navikli smo da nam nakon pružene pomoći neko jebe mater...to nam je normalno.
Za drugi posao koji radim nemam diplomu, nemam školu, to da sam majstor kažem ja...ali nigdje ne piše. Onda dođe klijent, vidi što sam mu napravio od broda i ne može skinuti ruku sa mog ramena ni osmijeh sa lica iako sam sav prljav i znojan...da ne kažem smrdljiv. Kad dođe vrijeme da mi plati onda izvadi 20 000 kuna, za koje zna da su moji...ali to nije dovoljno. Ne, još se osječao dužan na taj kup staviti 50 eura da vodim ženu na večeru.
Nije ni čudo da se osjećam kao čovjek, gospodin, tek kad sam u svom radnom trližu. Kad sam u bijeloj uniformi...hm onda pazim da mi nešto ne doleti iza leđa.
Sad govore da smo heroji, sutra kad ovo prođe opet ćemo biti dežurne vreće za udaranje. Ali sad nas cijene, sad smo pozitivni
Kolege forumaši, pazite se, čuvajte svoje i ostanite negativni !
Postoje samo dvije vrste forumaša. Oni koji sve znaju i oni koji misle da puno toga još moraju naučiti. Jedan mudar čovjek je zaključio....što više znam to sam više svjestan koliko neznam