Sitno nasjeckanu kapulu “omekšamo” na maslinovom ulju
Dok nam kapula postaje “staklena”, hobotnicu narežemo na manje komade.
Za to su se meni pokazali najpogodniji noževi familije Sanelli koji možda i nemaju oštrinu japanskih, ali su porijeklom mediteranski i kao takvi, puno pogodniji za upotrebu u našim, jadranskim kuhinjama.
Kada je kapula spremna ubacimo hobotnicu
I kad se malo “ugrije” dodamo bijelo vino te pustimo da nekoliko ispari I nakon toga poklopimo.
Na laganoj vatri kuhamo od 30 do 35 minuta, nakon čega dodamo oguljene i usitnjene pomidore vrste “Ćelavci” ili pelati kako ih pogrdno nazivaju Italijani. Ovi ispod su iz mojega vrta, te koristim priliku da se zahvalim familiji Mutti koja mi je rado I nesebično izašla u susret sa svojim limenkama koje su mi poslužile da sačuvam pomidore do ovih, zimskih dana.
Nakon pomidora dodao sam par suhih listova lovora i nekoliko iglica ružmarina, te desetak zrna bijelog papra. Soli ni malo. Kuhamo još oko 40 do 45 minuta, povremeno miješajući, tempirajući pritom pripremu palente.
U ovoj fazi pripreme odjednom je sve oko mene utihnulo I kada sam malo bolje pogledao, primjetio sam da je oko mene zavladala totalna pustoš i praznina.
No ubrzo sam shvatio da mi je samo ponestalo vina u čaši, na što sam reagirao njezinim brzim nadoljevanjem vrstom Chardonnay i to me je odmah osnažilo da krenem u zadnju fazu, kuhanje palente.
Za palentu sam odabrao smjesu kukuruzne i heljdine krupice uzgajane na poljima familije Taranja iz doline Telčina (ili Telina) u Italiji. U već uzavrelu vodu u koju je predhodno dodano malo soli i koja je oplemenjena sa manjom količinom maslinova ulja, usuo sam prije odabrano brašno na način “kišice”, kako nebi došlo do pojave grudica. Prilikom miješanja jako je bitno da se kuhača okreće uvijek i samo u jednom smjeru, a to je tajna koju je mojemu ocu davno otkrio legendarni riječki pitur Frane zvani Frane Pitur. Razlog da tako postupamo je, prema njegovim riječima, što se atomi i molekule na taj način najbolje i najpravilnije sljubljuju i miješaju, a kako je on taj način koristio i za miješanje piture, ne vidim razloga da postupimo drugačije prilikom miješanja palente. Za ovu našu, sjevernu hemisferu, najpogodnije je miješanje u smjeru kazaljke na satu, a na ovoj se slici to dobro i vidi:
A ovdje je to slikano usporeno, koliko su to dozvolile skromne mogućnosti kamere mojega mobitela.
Nemajući svježijeg cvijeća (ovdje kod mene je, naime još sve pokrivenjo snijegom) odabrao sam ovu vazu sa ribarskim uzorcima (mreža)
Ili ovako:
... 
... samo ... stalno gledam okolo kad će doletjeti onaj Stefan i podijeliti šamarčine svima 
), miješao sam u suprotnu stranu, tj. suprotno od kazaljki sata. Nakon jedno pola sata miješanja mama je došla pogledati kako to izgleda ... kad ono 
u teći kocka putra na jednoj, a cukar u kristalima na drugoj strani 
. 
