Mislio san se spada li ovo šta mislin reć u ovu temu ili ne,pa san odlučio napisat ,pa ako šef misli da je OT nek skida.
Ekologija je ,a indirektno je vezano i uz zaštitu mora pa evo...
Jeste li i vi pod ovim medijskim pritiskom počeli uočavat taj nepoćudni materijal.A ima ga svagdi,posebno po manjim mistima.Pokrivale se socijalističke vikendice(nazovi),garaže,ostave,pa vojna skladišta i drugi vojni objekti.Ima tog ko u priči,samo treba pogledat.
Zna li netko od vas koliko je ustvari opasan azbest ili je to napumpano za ko zna zašto?
Jebate ,po ovima u Vranjicu bi samo zombiji hodali.

A ča misliš da ni oboljelih ka u priči,svako malo neko umre od azbestoze a viš da sad to bacaju i odlažu svuda uz more a u more isto bacaju(najvjerojatnije)

Azbest je vragu brat,u najkraćim crtama.

raptor je napisao/la:A ča misliš da ni oboljelih ka u priči,svako malo neko umre od azbestoze a viš da sad to bacaju i odlažu svuda uz more a u more isto bacaju(najvjerojatnije)

Ma znan to i ža mi je ljudi,ni krivi ni dužni a...
Zna li možda netko od vas jel azbest opasan samo kod udisanja čestica prašine ili na joškoji način?
Ovo ne pitam bez veze ,naime znam da je veliki dio vodovodne mreže izgrađen baš od azbestnih cijevi.
Pa ako opasnost može doć i tako onda smo ga naj..... svi

mislim da je štetan kod udisanja, jer se veže na pluća.

Tema je itekako dobra jer tiče se ekologije i zdravlja u užem smislu tj pomorstva/ribolova. Sječam se kako smo davno prije na barci omatali azbestnim trakama auspuh. NIje toga bilo puno, ali bilo je. Stari je golu cijev ispuha zamota s tim da se ne bi opekli kad radi motor. Neko je to radio više neko manje. Neko je imao omotane cijevi i lonce od auspuha koje su bile u kabini. Nisu barke bile uređene ka danas. E sad zamislite nekoga ko je to ima u kabini 10 godina i sve one sitne fine čestice koje su raspršene trešnjom motora išle po zraku kabine. Sve smo to udisali.
Mi nismo imali barku s kabinom pa je valjda to išlo u ariju. A tek kakva je mikroklima bila u strojarnicama brodova di ste imali toga azbesta u oblogama auspuha, čak i podova koji su se zalijevali sa nekim drugim materijalima...Nažalost ta ljudska spoznaja i stavovi o štetnosti nećega uvijek dođu sa velikim zakašnjenjem...
Nije paranoično ali mikroklime danas u novim automobilima i novim objektima, zgradama, brodovima su jako nezdrave. Zamislite jedan novi putnički brod sa tisućama kvadrata tepisona, obojanih pregrada i sličnoga...koliko vremena treba da to sve ispari, osuši se i bude svedeno na minimalnu mjeru ?
Neću širiti dalje problem je azbest i ono što imamo treba riješiti. Izbaciti ga iz okoliša. Jednako tako mora se jačati svijest da je korištenje zdravih tehnologija ulaganje u budućnost.

Ajoj kad se sjetim koliko smo krovova napravili od tog smeća -koliko sam samo puta brusilicom skračivo i krojio ploče ---ajoj Bože moj

Na ovojstranici je obrađena azbestoza. http://www.medicina.hr/clanci/Azbestoza%202.htm

Evo malo o azbestu, a da ne bih previše filozofirao onda citiram jedan članak:

"Prodaja zabranjena, proizvodnja se nastavlja

Tragično je da usprkos dokazano opasnim svojstvima azbesta proizvodnja azbesta u Hrvatskoj nije zabranjena te se azbestni proizvodi i danas svakodnevno proizvode u Salonitu. Iako u drugim legislativnim pitanjima slijepo slijedimo praksu Europske Unije, u slučaju korištenja azbesta u Hrvatskoj to nažalost nije slučaj. Naime, u Europskoj je Uniji zabranjena proizvodnja, promet i korištenje azbesta. U Hrvatskoj je zabranjen promet, prodaja i korištenje azbesta, ali ne i proizvodnja azbesta. Ovakva zakonska odredba posebno je apsurdna jer dozvoljava proizvodnju proizvoda koji se ne smiju maknuti iz kruga tvornice. Naime, zabrana prometa, prodaje i korištenja azbesta u Hrvatskoj onemogućava stavljanje azbestnih proizvoda na tržište i njihov izlazak iz kruga tvornice.

I tako, a s obzirom na činjenicu da je proizvodnja azbestnih proizvoda u Hrvatskoj dozvoljena, može se očekivati da će Salonit od 900 tona nedavno iz Rusije uvezenog azbesta u skorije vrijeme proizvesti oko 7 000 tona proizvoda koji sadrže azbest, a koji se neće moći prodavati, transportirati niti koristiti u Hrvatskoj. To znači da će država umjesto 900 tona opasnog otpada morati sanirati 7000 opasnog otpada, a da će sanaciju tog otpada, baš kao i odštete oboljelima od azbestoze zbog kompliciranih vlasničkih odnosa platiti hrvatski porezni obveznici. Daljnja proizvodnja azbestnih proizvoda uzrokovat će i nepredviđeni broj oboljenja uzrokovanih azbestnom prašinom kod zaposlenika Salonita, njihovih obitelji i stanovništva u krugu 11 km od pogona. Tko će to platiti? Zna se – ponovno hrvatski porezni obveznici!

Zašto? Jer je vlasnička struktura Salonita netransparentna, nije utvrđeno tko je vlasnik zemljišta na kojem se Salonit nalazi; navodni vlasnik je u bijegu zbog imovinskog kriminala, a država mulja i štiti krupni kapital umjesto radnika i stanovništva u okolici Vranjica. I tko će na kraju snositi posljedice nerazumnog i moralno upitnog ponašanja vlasnika Salonita i države? Oboljeli od azbestoze, naravno! Zašto? Oni su upozoreni da azbestna prašina uzrokuje teške bolesti te da moraju u proizvodnom procesu koristiti zaštitu."

od azbestoze je dosta ljudi oboljevalo po našim škverovima 70ih i 80ih godina posebno stolari, tada su u upotrebi bile panel ploce koje su sadrzavale u velikim količinama azbest a kod obrade takvih materijala prasine ka u prici je bilo, samo u trogirskome škveru je bilo 10ak oboljelih stolara od azbestoze

A, što je tebe ponukalo da probudiš odavno mrtvu temu? I ča nisi probudi neku veseliju na ovako lipi dan nego ovu punu tuge i tragedije?

Moguće i zbog toga što umrli od azbestoze ovaj prelipi dan nisu nikad doživeli....dobro je o takvim stvarima ponešto i znati ....uglavnom smo stalno izloženi nekim s..njima...od azbesta pa do đubreta

Dade je napisao/la:Moguće i zbog toga što umrli od azbestoze ovaj prelipi dan nisu nikad doživeli....dobro je o takvim stvarima ponešto i znati ....uglavnom smo stalno izloženi nekim s..njima...od azbesta pa do đubreta

Kad vidim što sve rade majčici prirodi muka mi je. I često pomislim u kakvom će mi okolišu unuk živjet. Gledam slike Stobreča kad sam ja počeo tamo dolaziti kao klinac sredinom šezdesetih, pa ih usporedim s ovima danas. Katastrofa. Svaka vala na obali puna je smeća. Ovisno o vjetru. Pa onda kad pročitamo vijesti što je sve radio onaj iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Kolike je novce potrošio za sanaciju azbesta, a tako pošten. Gdje su novci i još teže pitanje, gdje je azbest? Onda odem prošetat pse po šumi iznad Supetra pa vidim odbačenog smeća i među njim i azbestnih cjevi, ploča i drugog sr....

Zbog svega toga trebalo bi pooštrit sankcije za bacanje smeća, pa da za papirić platiš pola plaće ili cjelu penziju. A za plastiku i više. Ne može bit da naši sugrađani, sumještani u Njemačkoj i Švicarskoj smeće ne bacaju, a kod nas da. Bilo iz auta, bilo na pločnik, bilo iz broda... Nemajuj oni dvije svijesti nego jednu. Svijest o svojim novčanicima. Pa ih onda tamo treba i udarit. Neće se rješit sve, al će možda ipak bit manje smeća.

Ima Dome pravo. Dan je bio krasan za isplovit ili prošetat. Ja sam na žalost prošetao i opet se uvjerio kog sve vraga ljudi ne bace u more.