Juzni Jadran
Postano: 12. 05. 2012. (15:38)
Citam gotovo redovno ovaj forum, kako se priblizava ljeto I po par puta na dan. Ima super ideja, prica, dosta moze covjek da nauci iako se uglavnom smorim kada pogledam koji su novi postovi a ono “plasticni brodovi”, “plasticni brodovi”, “plasticni brodovi” pa onda opet isto….. a ja imam gumenjak , ne bih ga mijenjao svakako za plasticni… Nije mi to razlog zasto pisem vec ne mogu cudu da se nacudim citajuci kakva je situacija kod Vas, “sjevernih” komsija. Zabranjene “samice”-tunje, parangali, I ko zna sta jos, ogranicen broj ulova, kojekakve dozvole…
Imam kucicu pored samog mora u prelijepoj uvalici, na granici izmedju Bara I Ulcinja. Mali gumenjak I od prije par godina sam se sa podvodnog ribolova prebacio iskljucivo na pendulu. Ne mogu se pohvaliti nekim prevelikim ulovima ili zavidnim znanjem. Za tih dva mjeseca provedenih na moru uglavnom je u opticaju plava riba, po neki gofic, osrednji, rijetko zubatac, najcesce malo veci skarmovi(1-2-3-4-5-6 kg), pamtim I jednog malo veceg(bio velicine camca ,nije usao u njega tako da ne mogu reci koliko je tezio). Cudan je teren u tom dijelu Jadrana, zbog rijeke Bojane na stotinak metara od obale pocinje muljevito dno I tako je koliko se god vozili ka otvorenom. Uz obalu ima finih terena koji su nekada bili puni ribe, lovili smo kernje po 20-30 kg “redovno”, zubace, sargove… bilo nekada. E sad dolazim do onoga zasto mi je svo vase pisanje krajnje cudno.
Pocet cu od skoljki, prstaca. Variraju misljenja koliko je potrebno jednom prstacu da “izbusi” rupu u kamenu I tu obavlja svoju nevjerovatno bitnu ulogu za kompledan eko sistem mora, svi koji se bar malo razumiju u more uopsteno znaju u svakom slucaju da je to izuzetno dugo. U tom “poslu” mi im ne mozemo pomoci kao sto mozemo nekim ribama ako zabranimo lov. Gledao sam covjeka koji je sa jednim punjenjem boca znao da izvadi po dva postanska dzaka, ona velika, prstaca. Nije bio samo on jedan vec na desetine njih. Svi restorani su uredno bili snabdjeveni prstacima, dolazili I italijani da ih kupuju. Kada ronite danas tuda obuzme vas tuga kada vidite sta su napravili. I danas ih vade bez problema, samo sto je manje ronioca jer nema vise prstaca .
Ne znam koliko je kod vas poznat termin “dinamitas”. Specifican vid ribolova stvarno, kod nas veoma popularani zastupljen jos uvjek. Postoji prica da je jedan “nas” covjek tako lovio u svedskoj ili nekoj slicnoj, zakonski uredjenoj, zemlji. Video on rijeku punu pastrmke, zinula mu g…ca, nabavio normalno dinamit I pljus eto ribe. Po kratkom postupku stigla milicija I on u istrazni. E sad po jednoj varijanti pustili su ga veoma brzo a po drugoj poslali su ga kod psihijatra jer u njihovom zakonu ne postoji kazna za to, kome bi to normalnom iskreno I palo na pamet… s obzirom da sam se dosta godina bavio ronjenjem znao sam tacno na kojoj stijeni mozete da ocekujete “nobelovca”. Ako ga vidim odma mahnem ja njemu, mahne on meni I bjezi brze bolje. Imao sam uvjek neko postovanje prema njima, ne znam zasto. Pricao mi je jedan prijatelj kako su krenuli na ronjenje I taman da udju u vodu pojavljuje se dinamitas, sjedne na stjenu, mahne rukom I “bleji”. Oni su se odmah pokupili I presli na drugo mjesto. Kako je to dosta cesto zanimanje u tim krajevima svi mi koji imamo kuce tamo poznajemo po nekog nobelovca, I ovaj prijatelj se kad se vratio kuci pozalio jednom od njih. Ovaj mu je odgovorio da je pametno sto su se sklonili jer da vidi gofove kaze sve I da mu je sestra u vodi on bi ga morao bacit. Ipak nekada su I oni ribu ubijali na drukciji nacin. Samo onoliko koliko im je trebalo, danas ih gledas kako se voze camcem I na svakih stotinak metara nasumice baci po jedan I onda se vrati istim putem, pokupi ono sto je isplivalo a ono sto je ostalo na dnu, vecina, ostane dolje.
Imam kucicu pored samog mora u prelijepoj uvalici, na granici izmedju Bara I Ulcinja. Mali gumenjak I od prije par godina sam se sa podvodnog ribolova prebacio iskljucivo na pendulu. Ne mogu se pohvaliti nekim prevelikim ulovima ili zavidnim znanjem. Za tih dva mjeseca provedenih na moru uglavnom je u opticaju plava riba, po neki gofic, osrednji, rijetko zubatac, najcesce malo veci skarmovi(1-2-3-4-5-6 kg), pamtim I jednog malo veceg(bio velicine camca ,nije usao u njega tako da ne mogu reci koliko je tezio). Cudan je teren u tom dijelu Jadrana, zbog rijeke Bojane na stotinak metara od obale pocinje muljevito dno I tako je koliko se god vozili ka otvorenom. Uz obalu ima finih terena koji su nekada bili puni ribe, lovili smo kernje po 20-30 kg “redovno”, zubace, sargove… bilo nekada. E sad dolazim do onoga zasto mi je svo vase pisanje krajnje cudno.
Pocet cu od skoljki, prstaca. Variraju misljenja koliko je potrebno jednom prstacu da “izbusi” rupu u kamenu I tu obavlja svoju nevjerovatno bitnu ulogu za kompledan eko sistem mora, svi koji se bar malo razumiju u more uopsteno znaju u svakom slucaju da je to izuzetno dugo. U tom “poslu” mi im ne mozemo pomoci kao sto mozemo nekim ribama ako zabranimo lov. Gledao sam covjeka koji je sa jednim punjenjem boca znao da izvadi po dva postanska dzaka, ona velika, prstaca. Nije bio samo on jedan vec na desetine njih. Svi restorani su uredno bili snabdjeveni prstacima, dolazili I italijani da ih kupuju. Kada ronite danas tuda obuzme vas tuga kada vidite sta su napravili. I danas ih vade bez problema, samo sto je manje ronioca jer nema vise prstaca .
Ne znam koliko je kod vas poznat termin “dinamitas”. Specifican vid ribolova stvarno, kod nas veoma popularani zastupljen jos uvjek. Postoji prica da je jedan “nas” covjek tako lovio u svedskoj ili nekoj slicnoj, zakonski uredjenoj, zemlji. Video on rijeku punu pastrmke, zinula mu g…ca, nabavio normalno dinamit I pljus eto ribe. Po kratkom postupku stigla milicija I on u istrazni. E sad po jednoj varijanti pustili su ga veoma brzo a po drugoj poslali su ga kod psihijatra jer u njihovom zakonu ne postoji kazna za to, kome bi to normalnom iskreno I palo na pamet… s obzirom da sam se dosta godina bavio ronjenjem znao sam tacno na kojoj stijeni mozete da ocekujete “nobelovca”. Ako ga vidim odma mahnem ja njemu, mahne on meni I bjezi brze bolje. Imao sam uvjek neko postovanje prema njima, ne znam zasto. Pricao mi je jedan prijatelj kako su krenuli na ronjenje I taman da udju u vodu pojavljuje se dinamitas, sjedne na stjenu, mahne rukom I “bleji”. Oni su se odmah pokupili I presli na drugo mjesto. Kako je to dosta cesto zanimanje u tim krajevima svi mi koji imamo kuce tamo poznajemo po nekog nobelovca, I ovaj prijatelj se kad se vratio kuci pozalio jednom od njih. Ovaj mu je odgovorio da je pametno sto su se sklonili jer da vidi gofove kaze sve I da mu je sestra u vodi on bi ga morao bacit. Ipak nekada su I oni ribu ubijali na drukciji nacin. Samo onoliko koliko im je trebalo, danas ih gledas kako se voze camcem I na svakih stotinak metara nasumice baci po jedan I onda se vrati istim putem, pokupi ono sto je isplivalo a ono sto je ostalo na dnu, vecina, ostane dolje.