Dakle, zadnjim snagama namazao sam coppercoat i gurnuo brod u more. Nakon par dana sa prijateljem đita do Biševa i oko Visa.
Paklene vrućine smo uspješno rješavali gemištima i kvalitetnom tendom. Za pojest se je uvik nešto skupilo. Problem se je pojavio kada smo odlučili bacit nešto ribe na gradele. Vjerovatno ja više nisam šta sam bio ali niti Biševo više nije isto. U 3 ure lova uspio sam dignuti jednog zubačića od kila i kvarat i ništa više. A nama je to malo. Već godinama gledam kako raste broj papigača ali sada su se pojavile i prilično velike, roba pola kila i naviše. Nikada nisam niti pomislio pucat na tu čudnu ribu ali viša sila mijenja navike. Pogodio sam (što i nije neki problem) papigaču krasne, bljedoljubičaste boje sa žutim bočnim perajama. Tri kvarta kila,ma divota jedna
Naložili komin u jednoj vali koji je kao na javnu uptrebu i na gradele stavili te dvije ribe.
Ispekli i pojeli. Obje. Dakle, zahtjevno je ispeći je na gradelama jer ima vrlo tanku kožu i lijepi se za gradele. Nešto poput lumbraka ali još gore.
Okus mesa -odličan. Podsjeća me na vranu ali mekše meso i vrlo sočno. Pretpostavljam da bi manji komadi frigani bili vrlo ukusni.
Za ubuduće, nemam dileme papigača postaje ciljana lovina. Samo još moram probati i one drugih boja
Zubatac kao zubatac. NIkada mi nije bio niti u top 10 najukusnijih riba.