Otvorio sam ovu temu jer sam mislio kako bi bilo korisno da nam ispricate vasu pricu. Dakle, kada ste dobili svoj prvi brod, vidim dosta ljudi na forumu rekonstruiraju brodove, kako ste naucili sve to radit, da li ste posebno zavrsili brodogradnju itd.?

Evo ja ću prvi započet. Dakle uvijek sam obožavao brodove ali nikad ga nisam mogao priuštit. Na početku ove godine dobio sam plastičnu pasaru (viewtopic.php?f=8&t=7926) koja nije bila "sva svoja" pa sam ju morao urediti. Inače moji bližnji se srećom bave time, pa sam upoznao kako se zapravo brodovi rade, pituraju, krpe rupe, mijenja krmeno zrcalo i sl. Dakle ta plastična pasara je moj prvi brod, ujedino i jedini. Položio sam B kategoriju, uzeo tomosa i sad se vozam i ponekad idem u lignje

11 godina(radeći) proveo sam na Lošinju svaki slobodan trenutak provodio sam na barci i navukao se sa "teškom dijagnozom" popizditisa za barkama,morskim ribolovom.......
Prijedlog ženi je bio kupovina neke šešule ili rastava braka

rođen va ribarsko-pomorskoj familiji......vavik je bilo par barki (ča većih ča manjih).......tako da ja tu tešku dijagnozu za barkami i ribarijun imam od rođenja

prvu stakoplastičnu gondulu san zakrpija sa pravom smolom skupljenom sa borova još kad san bija mulac 6-7 osnovne... ...topija je materi na kuvalu i usmrdija toliko kuću da se godinu dana čula borova spaljena smola. baja dobija radi toga za dvi godine unaprid... ...di kupit pravu smolu nisan ima pooojma...uglavnom gondola je plovila cilo lito dok mi je neko nije peška ...kasnije san krpija svoja polovna auta stakloplastikom...nikad neću zaboravit svog prvog fiću sa rupom u podu di je bija sic od suvozača i prikinu facu koji je sidija na stražnjem sicu a ja na prvoj vožnji sa netom kupljenim fićom priša priko lokve... ...kasnije san nalija pod plastikom i bila je tvrđa od ostatka auta...kasnije sve šta triba i kako triba baš po pe-esu, materijali i to san skupija i naučija od ŽorŽa...ostalo znate...

more, ribolov, brodi...a odkad san bija dite...

Na brod san doša prije nego san uopće moga stat na nogama, to je bila dobra stara Primorka. Cilo ditinjstvo liti (15 godina staža na Pelješcu) bacanje mriža, vrši, na štap s kraja, na tunju, kad san malo narasta počea i ronit. Tu tešku dijagnozu o kojoj se priča i ja iman od rođenja ka i svako dite sa mora... (tragedija je da niti 5% dice u Splitu zna šta je tunja i šta je mašketa, al to je druga tema)
Sa 16 san sa starin počea radit brod, ima i tema ovde. U 2-3 godina masu naučija o brodovima, šta u praksi, šta iz Burze Nautike, šta sa ovog foruma. U međuvrimenu se do kraja zaljubija u brodove i upisa brodogradnju. Iman još puno više naučit nego šta znan, ali polako... sve po redu.

kod mene je ova bolest prijenosna izgleda, pokojni dida i otac bili kalafati, iza kuce je uvik bija koji brod na popravku ili u gradnji (drveni) tako da san od kad sad se rodija bija vezan uz brode. pocetak rada sa plastikon je pocetkon 80.-ih uz pokojnoga meštra Pomenića Musliju i kasnije sve do sad samostalno. a "bolest" prema brodima prisla i na dicu.

Roditelji su kupili prvu barku negdje od prilike po mom i bratovom (blizanac) rođenju. E sad dal je to bilo prije rođenja ili poslije ne sjećam se... Ali imam i slike gdje onako mali gologuzi plazimo po Elanu 401, moram naći sliku!
A na moru sam, još dok nisam bio u planu, jer starci imaju vikendicu puno stariju nego što sam sam, i tako je ljubav prema moru i svemu uz/iz njega počela od rođenja.
Svoju barku (sadašnju polu plutajuču napravu koju većina već dobro zna) sam kupio nakon 5-6 godina traženja onog u što sam se zaljubio na prvi pogled. Mogao sam i puno prije. Bilo je novih brodova u igri, od graše, do Orce, ali nije to bilo to, dok ga nisam ugledao. Eto tako da imamo 2 barke, veću i manju. A ljubav samo jača...

Ja sam se rodio na trajektu Voz-Črišnjeva

rođen sam na otoku,do mora mi je 200mt.na barci od rođenja-otac mi je jedan od pionira podvodnog ribolova,sused kalafat,jedrim od 12te.25g prof.ronjenje ,dvi barke .lovio skoro sve i na sve načine osim tune.da me neko otpelja živit na kopno umro bi od tuge ili bi napravio hara-kiri.

Pokojni stari je 70-ih ima Učku koju smo koristili po liti u Kavranu di imamo parcelu.Kad je umra ja i brat smo sve totalno zapustili, i parcelu i barku koja je godinama bila vezana na suhom za jenu crniku u Kavranskoj vali sve dok je nisu maznuli.Nakon toga cca 1992-3 ja san proda za šaku dolara i tomos 4 koji je bi konzerviran i ima je forši 30 ur dela.Kad je brat čisti garažu i skuži da ga ni i dozna njegovu sudbinu misli me je u top stavit.I tako sve do 2004.kad san se vrati ribolovu tj.preorijentira na more i kad je ta grižnja savjesti fermentirala do mjere da san se opet poče zanimat za barke.Poče san kupovat "Burzu nautike" i gledat barke po portima i oglasnicima,pročita san nakon osnovne škole po drugi put i "Besu"od Jože Horvata i to je iz zanimanja preraslo u groznicu.Onda san kupi plastificiranu batanu sa spojlerom i t-10 koji je brzo završi u ropotarnici povijesti.Jedan dan loveći s obale u Dugoj uvali upozna san starog talijana koji je ima "Istranku",malo smo ćakulali,da san mu i bibija jer je on ima samo srdelu,skompali smo se i onda san od njega kupi barku s selvom 25 ks.Napravi uvoz i sve te monade.Nakon toga i selva umire,kupujemo suzukija 6ks.Brat se po liti kupa a ja po zimi lovin.I to je ukratko to.

Slična tema kao i jučer danas sutra... uglavnom kao i većina imam dijagnozu, sa simptomima da sto puta na dan otvaram ovaj forum, i kad kod je moguće sam na mojoj Dalmatinki, koja je česta pojava u mojoj glavi kao i mašta od nasljednici, često prošečem kroz luke i pogledam šta ima makar sam, a kad naletim na nekog sličnog evo ure i ure čakula...sve je počelo od kad znam za sebe, gledajući barke u šetnji sa roditeljima, par đireva s njihovim prijateljima, susjed je doma popravljao i opremao barke od Kvarnerplastike-Adrie, pa ja i njegova dijeca po cijeli dan na njima, po njima u njima,, makar se sakrit u provi od učke, bilo je interesantno makar poslije sve peklo od stakloplastike, a tek kad bi došla koja Dalmatinka ili veća, pa onako mali gledali stolara kako unutra stavlja sve one male lijepe ormariče i opremu... bilo je zanimljivo makar bili na kraju... s vremenom je nono otišao u penziju pa je krenulo.... Kvarnerka->Adria 410->Istranka->Pa sad moja Dalmatinka i gumenjak.. i tko zna što slijedi ...

Iljadudevestosedandesettrece kuva sa starin madire za gajetu u dvoristu povise poliklinike u jednim od najlipsih gradova na mediteranu , naravno ...SIBENIKU.... do devedesete "brodarija" po Sibenskom arhipelagu....u gajeti Albin 10 ks benzinac, na raspolaganju jos i seagull i dva tomosa... 4 i 4,5 ks ....
Devedesete stari partija..... ostala gajeta i dosa rat ....... dviiljadedevete kupija legendarnog .....ostalo mozete pogledati u temi MAESTRAL 700 .....

1999 , sa nepunih 23 , radio u kafiću u Zagrebu , gazda je imao Nauticata 38 i na adresu lokala mu je poštom
dolazio časopis More , malo sam prolistal , i tako je počelo , - dogodila se ljubav na prvi pogled .
Odmah sam se preplatio na More , a već iduće godine prodajem motor i u šibenskom Zatonu i kupujem malu 6 metarsku
jedrilicu sa vezom i svaki drugi vikend relacija Jaska-Zaton-Jaska , u barki sam i spaval i jel i živil i sve ostalo , dok sam bio
dolje , nije bilo nikakve nekretnine , samo jedrilica i vez .
Trajalo je to do 2007 , kad sam prodal jedrilicu i u međuvremenu zaradil neke novce , oženio se i kad su svi kupovali
apartmane , žena i ja otišli kod Tare u Vodice i kupili Gull-a 745 u kitu , - najgolijem mogućem , odvezli ga u Jasku i
tamo ga sami opremili - do ugradnje motora ( rezultati na drugoj i trećoj strani teme Gull 745 ) , dovezli ga početkom
ljeta 2008 na vez na Jadriju i od tada nan je naša " Lady M " i brod i dite i dom , i kad me neko pita : Može li se stvarno
brod voljeti kao i žena ?
Može , samo su rijetke žene vrijedne te ljubavi .

Davne 1968.god.Međimurac došao poslom na otok Krk. "Stao na ježa" i ostao do danas! Plivati naucio na Dravi još kao dijete.
Prva barka(nikada zaboravljena)drvena pasara 4,80.Veslati do uvale Valbiska(sada trajektna luka)i nazad navecer bila je
normalna stvar,isto kao i do Plavnika za položiti parangal!Prva motorizacija je bio motor Tomos Lamo a kada sam nabavio
dva Tomosa sa po 4KS nitko mi nije bio ravan! Familija se pocela brojcano povecavati i nije bilo druge nego kupiti vece
plovilo.Odlucio sam se za Istranku-Labin Raša i to sa motorom Tomos10 KS sa daljinskim komandama.Prvi skok na provu te barke
doživio sam veliko razocarenje.Kad je plastika zaškripala ,ja sam mislio da ce se fondat! No nakon nekog vremena sam se priviknuo
na to ali želja za vecom i stabilnijom barkom nije prestajala.Zato je došla na red Primorka sa iste adrese i to sa neuništivim
Torpedom 18/24 unutarnjim motorom.E tada sam vec bio "ozbiljan moreplovac" Položivši za instruktora ronjenja razmišljao
sam kako je iskoristiti za ozbiljan "biznis".Vec 1988. god.napustio sam državnu tvrtku i otvorio vlastitu tvrtku.No uskoro sam uvidio da
je ta barka prespora i premala za ozbiljniji posao.Kupio sa Boston whajlera ,tip fišermana 6,53-2,20 sa Mercurijem 200KS dva takta.
Plovilo nepotopivo,maritivne sposobnosti odlicne,brzina i preko 40 knota(dvije osobe) ali pijanac bez premca (do 50 lit.na sat)
Posao se širio i trebalo je misliti o necem vecem.Naletio je povoljno brod Transfer Pajero ,dužine 14,50met,celicne konstrukcije
sa dva Perkins-Rakovica motorima po70 ks,kabinom i 2 dupla ležaja+ 3 za jednu osobu,veliki frizer,sudoer,prostrani wc,el. vinc
rezervoar nafte 800 lit,vode 600lit i velikom provom i zadnjom palubom,registriran po HRB.u za 40 putnika.Ja sam mu dogradio
platformu sa skalama za silazak ronilaca u more i sa tim brodom sam prokrstario jadran od Brijuna do Splita. Bilo je teškog mora
(vanjska strana Premude ,Silbe,Dugog otoka,Žirje,Kornati i da ne nabrajam)ali najviše bura sam proživio oko Prvica(Senjska vrata)
Golog ,Grgura,Raba te sjevero istocnu stranu Cresa i Lošinja.
Eto došlo i doba mirovine pa sam se riješio i broda! No nije se moglo bez mora i barke te sam kupio najljepšu i najbolju barku
sa kojom sam super zadovoljan i koja zadovoljava sve moje prohtjeve!

Ja sam se rodio na Sušaku. Nonova barka (guc) bila je u Trnovi, KR 12, motor Solo Sweden ( ne Sole) dvotaktni benzinski ležeći sa zamašnjakom od 60 kg proizveden 1938. morem hlađen, sa original kopčom... U toj barci provozalo me tamo neke 1958 prvi put (valjda) . Nono je bija kalafat, naravno barku je sam napravio 1925. godine.