Nije mi čest običaj ... pogledati televiziju.
Bila je lineablu ... ponekad dobra, ponekad manje dobra, no uvijek udaljena nekoliko svjetlosnih godina od ovih naših ... uglavnom ...
Između ostalog su spomenuli i svjetioničara na Ustici. I napravili malu reportažu.
Radi se o ovom:
fotografija sa autorskim pravima
"Zanimanje koje opstaje bez obzira na tehnologiju
Problem je, pogotovo gledajući na sveprisutnu automatizaciju svjetionika, što ta profesija nema neke velike izglede za napredovanje."
U Italiji i dalje postoji zanimanje svjetioničara (mislim da ih još ima 62), usprkos modernizaciji i automatizaciji. U posljednjih dvadesetak godina nije bio raspisivan natječaj za nove zaposlenike, ali ... postoje izgledi da se uskoro zaposli novih dvadesetak svjetioničara. To su ljudi kojima nije u cilju zarada (jer su plaće više, nego normalne), već težnja prema takvom načinu života, miru, slobodi i prirodi.
Za njihov rad odgovorna je "la Marina Militare", a ne neka poduzeća koja su te strukture dobila besplatno u nasljedstvo, izgrađene prije nekoliko stotina godina i koja ih danas daju dokonim Englezima u najam ...
Nemam ni najmanju namjeru otvarati polemiku, jednostavno me je uhvatila neka nostalgija, gledajući emisiju i misleći na naše svjetionike ...
Te usamljene iskrice razasute diljem Jadrana koje su nas uvijek znale, bili mi "mali" ili "veliki", izvesti na pravi put ... baš onda kada nam je to najviše trebalo ...