Nova knjiga - pomorstvo
Postano: 03. 12. 2010. (15:25)točnije trilogija - moglo bi biti interesantno štivo pa koga zanima.... iduci tjedan je promocija
Citiram:
Zbirka putopisa kapetana Brune Proface;
Mornarska trilogija troknjižje, ukupno 820 stranica, format 26 x 15 cm, tvrdi uvez, CB
1. knjiga: Ploviti se ne mora (Zapisi s Mediterana, Atlantika i Dunava)
2. knjiga: Pred morem si uvijek na početku (Zapisi s puta oko svijeta na strancu)
3. knjiga: Galeb koji se smije (Pogibelji mora, razgovori s kapetanima)
Autor; kap.d.pl. i književnik Bruno Profaca
Nakladnik; izdavačka kuća Meridijani, Samobor
U tri zasebne cjeline donosi nam ovaj kapetan duge plovidbe djelić života pomoraca.
Prva knjiga nosi naslov „Ploviti se ne mora“ i sadrži autentične putopise sa Sredozemlja,
Atlantika i Dunava, u drugoj imena „Pred morem si uvijek na početku“ zapisi su s puta
oko svijeta na strancu, dok treća „Galeb koji se smije“ čitatelja upoznaje s pogibeljima
mora i razgovorima s kapetanima školskih brodova.
Profacina Mornarska trilogija u izdanju Meridijana, koja sebe skromno razumijeva
putopisnom, je neposredna, živa riječ o mukotrpnom životu na uzburkanoj pučini i o
otuđenosti bijelog svijeta kojemu hrli ususret. Njegov način pisanja je prepoznatljiv, jer
ne piše s distance pukog promatrača, potvrđujući činjenicu da najbolje stranice o moru
pišu profesionalni pomorci. Profaca je pored toga dobar pisac što s plovidbama, onima u
zbilji i po oceanima nema veze, uzburkanost te vrste se uvijek događa u malome moru,
kad se riječ utapa u čaši neizgovorenoga. Njegova je lakoća u blagoj anegdotalnosti
čudesa što žive u predjelima sjećanja, u skepsi kako se ploviti ne mora, jer su sve
plovidbe ionako već obavljene, ali rado piše o tome koliko je ljepote i draži u dugoj
plovidbi "za početnike". To je po svemu sudeći nesvakidašnje književno djelo, koje
odiše svima razumljivim jezikom, začinjeno osobnim "iskričenjem", koje podjednako
oplemenjuje i mornare i žabare, ali koje pobuđuje na razmišljanje. Profacina Mornarska
trilogija ujedno je zahvalan poticaj mladima, budućim pomorcima, pri izboru ovog časnog
i unosnog zanimanja.
Profaca na svoj način nastavlja našu noviju hrvatsku tradicionalnu prozu o životu na
moru i pored mora, koju su počeli M. Vodopić, Tresić-Pavičić i naročito Juraj Carić
u "Slikama iz pomorskog života" (Izdavač: Matica hrvatska, 1884.), te još neki, sve rijeđi
pomorski pisci. Zato su njegovi putopisi, kratke priče i reportaže autentične "priče s
mora" a ne o moru, kako nam objašnjava
U prvoj knjizi "Ploviti se ne mora" prikupljena su autorova rana pomoračka
iskustva kao mladog časnika na brodu "Mornar". Ti zapisi dijelom izlaze iz
pitomog Mediterana i Dunava do obala hladnog Sjevera, a dijelom do zelenih
rubova zapadne Afrike. Druga knjiga "Pred morem si uvijek na početku" je nastala
u njegovoj nešto zrelijoj dobi na putu oko svijeta na stranome brodu. Treća
knjiga "Galeb koji se smije" zbirka je je potresnih reportaža o pogibeljima mora
i razgovora ugodnih sa zapovjednicima školskih brodova u prijateljskoj posjeti
splitskoj luci. Riječ je o znakovitim pojedinostima u kulturi mora u talijanskoj,
kineskoj, portugalskoj, ruskoj, egipatskoj, danskoj, indijskoj, norveškoj, brazilskoj
i mađarskoj trgovačkoj mornarici.
Citati o djelu:
„U Profacinim knjigama i leksikonskim natuknicama o njegovu djelu govori se o
kapetanu i piscu; doista on je plovio koliko je trebalo, pa i kao kapetan, što uvijek
zvuči pomalo nedokučivo i tekstualno, nedvojbeno je i pisao, pa i o tome što se na
svijetu može vidjeti s mora i u dodiru mora i kopna“, piše u recenziji Vlahe Bogišića koji
naglašava i ovo: „Bruno Profaca je, osim toga, dobar pisac, što s plovidbama - onima u
zbilji i po oceanima - nema veze. Uzburkanost te vrste se uvijek događa u malom moru,
kad se riječ utapa u čaši neizgovorenoga, njegova je lakoća u blagoj anegdotalnosti
čudesa što žive u predjelima sjećanja, u skepsi kako se ne mora ploviti, jer su sve
plovidbe ionako već obavljene, osim one o kojoj treba izvijestiti da je se ne bi zaboravilo,
kao obavezu i cilj bez kakva se ne može.“
Veljko Barbijeri istaknut će, pak, da je ova zbirka putopisa mali brevijar osobnih
brodskih dnevnika, odijeljenih od stvarnosti onoliko koliko je moreplovcu
more odijeljeno od kopna, plovidba od čvrstog tla. „Nije, naime, moreplovcu
pustolovina ono što je nama - što je nama pustolovina, to je njemu svaki dan“,
zaključuje Barbieri.
Preporuka obojice je ista - obvezno pročitati!
O autoru: Kao profesionalni pomorac, kapetan duge plovidbe, Bruno Profaca je
proveo petnaestak godina na domaćim i stranim brodovima. Radio je i u turizmu,
u lučkom gospodarstvu i u državnoj upravi. U Ministarstvu pomorstva, prometa
i veza promicao je razne kulturološke akcije u suradnji s Ministarstvom kulture
i Ministarstvom turizma, smatrajući da je "turizam suputnik pomorstva". Član je
Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva, u Odjelu za pomorsko-tehničke
znanosti u Splitu, i Društva hrvatskih književnika u Zagrebu
Citiram:
Zbirka putopisa kapetana Brune Proface;
Mornarska trilogija troknjižje, ukupno 820 stranica, format 26 x 15 cm, tvrdi uvez, CB
1. knjiga: Ploviti se ne mora (Zapisi s Mediterana, Atlantika i Dunava)
2. knjiga: Pred morem si uvijek na početku (Zapisi s puta oko svijeta na strancu)
3. knjiga: Galeb koji se smije (Pogibelji mora, razgovori s kapetanima)
Autor; kap.d.pl. i književnik Bruno Profaca
Nakladnik; izdavačka kuća Meridijani, Samobor
U tri zasebne cjeline donosi nam ovaj kapetan duge plovidbe djelić života pomoraca.
Prva knjiga nosi naslov „Ploviti se ne mora“ i sadrži autentične putopise sa Sredozemlja,
Atlantika i Dunava, u drugoj imena „Pred morem si uvijek na početku“ zapisi su s puta
oko svijeta na strancu, dok treća „Galeb koji se smije“ čitatelja upoznaje s pogibeljima
mora i razgovorima s kapetanima školskih brodova.
Profacina Mornarska trilogija u izdanju Meridijana, koja sebe skromno razumijeva
putopisnom, je neposredna, živa riječ o mukotrpnom životu na uzburkanoj pučini i o
otuđenosti bijelog svijeta kojemu hrli ususret. Njegov način pisanja je prepoznatljiv, jer
ne piše s distance pukog promatrača, potvrđujući činjenicu da najbolje stranice o moru
pišu profesionalni pomorci. Profaca je pored toga dobar pisac što s plovidbama, onima u
zbilji i po oceanima nema veze, uzburkanost te vrste se uvijek događa u malome moru,
kad se riječ utapa u čaši neizgovorenoga. Njegova je lakoća u blagoj anegdotalnosti
čudesa što žive u predjelima sjećanja, u skepsi kako se ploviti ne mora, jer su sve
plovidbe ionako već obavljene, ali rado piše o tome koliko je ljepote i draži u dugoj
plovidbi "za početnike". To je po svemu sudeći nesvakidašnje književno djelo, koje
odiše svima razumljivim jezikom, začinjeno osobnim "iskričenjem", koje podjednako
oplemenjuje i mornare i žabare, ali koje pobuđuje na razmišljanje. Profacina Mornarska
trilogija ujedno je zahvalan poticaj mladima, budućim pomorcima, pri izboru ovog časnog
i unosnog zanimanja.
Profaca na svoj način nastavlja našu noviju hrvatsku tradicionalnu prozu o životu na
moru i pored mora, koju su počeli M. Vodopić, Tresić-Pavičić i naročito Juraj Carić
u "Slikama iz pomorskog života" (Izdavač: Matica hrvatska, 1884.), te još neki, sve rijeđi
pomorski pisci. Zato su njegovi putopisi, kratke priče i reportaže autentične "priče s
mora" a ne o moru, kako nam objašnjava
U prvoj knjizi "Ploviti se ne mora" prikupljena su autorova rana pomoračka
iskustva kao mladog časnika na brodu "Mornar". Ti zapisi dijelom izlaze iz
pitomog Mediterana i Dunava do obala hladnog Sjevera, a dijelom do zelenih
rubova zapadne Afrike. Druga knjiga "Pred morem si uvijek na početku" je nastala
u njegovoj nešto zrelijoj dobi na putu oko svijeta na stranome brodu. Treća
knjiga "Galeb koji se smije" zbirka je je potresnih reportaža o pogibeljima mora
i razgovora ugodnih sa zapovjednicima školskih brodova u prijateljskoj posjeti
splitskoj luci. Riječ je o znakovitim pojedinostima u kulturi mora u talijanskoj,
kineskoj, portugalskoj, ruskoj, egipatskoj, danskoj, indijskoj, norveškoj, brazilskoj
i mađarskoj trgovačkoj mornarici.
Citati o djelu:
„U Profacinim knjigama i leksikonskim natuknicama o njegovu djelu govori se o
kapetanu i piscu; doista on je plovio koliko je trebalo, pa i kao kapetan, što uvijek
zvuči pomalo nedokučivo i tekstualno, nedvojbeno je i pisao, pa i o tome što se na
svijetu može vidjeti s mora i u dodiru mora i kopna“, piše u recenziji Vlahe Bogišića koji
naglašava i ovo: „Bruno Profaca je, osim toga, dobar pisac, što s plovidbama - onima u
zbilji i po oceanima - nema veze. Uzburkanost te vrste se uvijek događa u malom moru,
kad se riječ utapa u čaši neizgovorenoga, njegova je lakoća u blagoj anegdotalnosti
čudesa što žive u predjelima sjećanja, u skepsi kako se ne mora ploviti, jer su sve
plovidbe ionako već obavljene, osim one o kojoj treba izvijestiti da je se ne bi zaboravilo,
kao obavezu i cilj bez kakva se ne može.“
Veljko Barbijeri istaknut će, pak, da je ova zbirka putopisa mali brevijar osobnih
brodskih dnevnika, odijeljenih od stvarnosti onoliko koliko je moreplovcu
more odijeljeno od kopna, plovidba od čvrstog tla. „Nije, naime, moreplovcu
pustolovina ono što je nama - što je nama pustolovina, to je njemu svaki dan“,
zaključuje Barbieri.
Preporuka obojice je ista - obvezno pročitati!
O autoru: Kao profesionalni pomorac, kapetan duge plovidbe, Bruno Profaca je
proveo petnaestak godina na domaćim i stranim brodovima. Radio je i u turizmu,
u lučkom gospodarstvu i u državnoj upravi. U Ministarstvu pomorstva, prometa
i veza promicao je razne kulturološke akcije u suradnji s Ministarstvom kulture
i Ministarstvom turizma, smatrajući da je "turizam suputnik pomorstva". Član je
Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva, u Odjelu za pomorsko-tehničke
znanosti u Splitu, i Društva hrvatskih književnika u Zagrebu