...jedan jastožić, jedna grancigula, jedna hoba veličine šake, škarpina, tri ugora i gomila siće...oni šarzi nisu veći od kneza....tužno....
nazad 15-20 godin ribe je bilo 40 puti više tamo oko Visa i sve bokuni... bacija bi fetu kruva u pličak ušate, fratri od skoro po kila i šarzi od 1,5 -2,5 kila su izlečali iz šargjeri ka ludi...a kad bi bacija koju fetu više eto ti i škarpini... komad srdele bacit, nastalo bi totalno pomračenje koliko bi se ribe skupilo.... kad se sitin samo kad san nabavija prvu pušku pa zapliva...ko da san doša u butigu...a salpe kad bi se rojile u jato, a ne boje se čune tebe...okineš bez ciljanja u nih i natakneš ih po 5-6 komada sve roba po kila -kilo....jedanput okineš i odeš spremat ručak.... a hoba, nisi se moga obranit od njih....zna bi otič samo uz kraj sa brankanelom i šetat uz kraj...već kad bi se spušta u valu zna san i vidija koju ću danas dignit za obit...bilo bi po desetak "suncobrana" kad bi se raširile uz kraj...sve roba 3,5-5 kili....i uvik uvatiš koliko ti triba za obid taj dan... nikad nisan proda deka ribe....ako bi se uvatilo koje kilo više...uvik podili susidima...
...a danas kad dođen tamo i čisto malo zaronim da vidim šta ima jer ne ronim više s puškom.... tragedija...dva-tri totalno munjena kneza koji se vrte u krug, koji kanjac nezainteresiran za život uopće i koja pirka zbunjena ko sto zbunjenih....totalna tuga...a onda mi se vrate slije kako je to sve prije izgledalo...sve vrvilo od života... dođe ti da zaplačeš....
![Šokiran :shock:](./images/smilies/icon_eek.gif)