Postao/la Panbo » 22. 03. 2017. (09:06)
To se može objasniti konkretno. Ako se uzme za primjer da recimo riba pliva iznad dna na nekoj određenoj udaljenosti gdje bi je i analogni sonder trebao pokazati zbog trenutno korištene duljine pinga. Recimo da je ta udaljenost ribe od dna na nekoj graničnoj udaljenosti od dna, sto bi značilo da je ona taman toliko udaljena od dna kolika je i duljina pinga. Oces, neces, taj echo pora prolazit filtriranje. Svaki filtar, kao i svaki elektronički sklop ima svoju takozvanu prijenosnu funkciju. Tom funkcijom se svaki sklop ili komponenta u praksi opisuje. Recimo crtaju se karakteristike filtra na nacin da se gledaju amplitude na ulazu i amplitude na izlazu. Tako se može vidjeti primjerice, koliko filtar guši signal i koje frekvencije on propušta. Između ostalog, postoji i karakteristika filtra koja se crta u odnosu na vrijeme (vrijeme je na apscisi). To pokazuje brzinu odziva. Ako je filtar širi to vrijeme je kraće, ako je uži u svojoj propusnosti onda je to vrijeme dulje. U fishfinderu imate više raznih filtara, nije to jedan. E sad, na ovom primjeru ribe od dna kroz filtar prvo mora proci taj echo te ribe, a nakon toga echa i echo dna, netom posli. Ako filtar nema dovoljnu sirinu, odziv mu je spor, ako mu je odziv spor, događa se da se echo ribe pojavi na izlazu filtra, a ovaj od dna je vec na ulazu. Tako se u samom filtru dva echa spoje iako je duljina impulsa dovoljno kratka za trenutnu separaciju ribe od dna. Digitalni fishfinder lako minja tu sirinu i ubrza odziv i s tim nacrta tu ribu tamo di i jest. Naravno, širenjem filtra je podiže i razina šuma, ali to nije problem u plićim vodama di je odraz velik.