PRVI DAN
Ponedjeljak 18. studenog u 8.00. Po laganom jugu polazim iz Staroga Grada, obilazim puntu Kabla i uzimam smjer prema uvali Vela Farska na Braču.
Panula je u moru ali mašinica šuti. Arija mutna, visoka naoblaka, Vidova gora i Biokovo u kopreni juga i izmaglice. Volvo ugodno, prigušeno prede. Kako je malo potrebno da budem sretan. Možda sam u krivu, zar je ovakvo jutro -malo?
Nakon 75 minuta plovidbe stižem pred V. Farsku i u tom času udarac na panuli.
Brzo je kupim i na varalici (Rapalin Magnum, 9 cm, sinking, najbolje što sam ikada vukao za sobom). Luc, 70tak dkg. Ručak se koprca u kanti a ja ukrcavam Tihomira i polazimo niz Brač, prema zapadu, prema Šolti. Jugo je već ojačalo, podižemo glavno jedro i gasimo motor. Brzina 4 - 4,5 čv, ja presretan. Panula je u moru i nakon pola sata, ispred u. Osibova, udarac i divlje zujanje mašinice. Uzimam štap i počinjem motati. Vrlo je teško pa mi Tiho namješta borbeni pojas.
"Ovo je nešto pravo" komentiram. Već sam lovio palamide, luce i lampuge teže od 5 kg ali ovo je nešto puno jače. Skrećemo udesno, otpuštam jedro i sa desnog boka radim panulom. Tiho pali motor. Potom uzima kuku i sprema se za privlačenje ulova. U tome času, dvadesetak metara od broda, iz mora iskače mali iglun! Možda 7-8 kila. Prizor fenomenalan, kao iz filmova. Polako ga privlačim i malo popuštam kočnicu, najlon 0,5 mm, treba biti vrlo strpljiv i oprezan.
Tiho odlaže kuku i snima mobitelom. Privlačimo ovu prelijepu ribu uz brod, Tiho je, riskirajući pad u more, pažljivo hvata za sablju i rep a ja otkačim varalicu i puštamo igluna. Adrenalin mi curi iz ušiju, osjećaj je neopisiv.
"Idemo doma, nema dalje, nema bolje" komentira Tiho.
Nastavljamo plovidbu, jedreći prema Šolti. Jugo forcaje.
Prelazimo Splitska vrata i uz južnu obalu Šolte, niz jako jugo, konačno stižemo do prvog odredišta, uvale Stračinska. Lijepa, čak atraktivna uvala sa uvučenom uvalicom na zapadnoj strani, sa nekoliko kuća i malom rivom te uvalicom u dnu na sjevernoj strani, sa par kuća i mulićima za vez. Mi uzimamo vez u istočnom dijelu. Spuštamo sidro i vezujemo se krmom uz betonski mol ( tu su tri mola) sa kolonom za vezivanje. Objekt nekadašnje JRM. Tu smo u potpunoj bonaci i jugo se i ne osjeti. Počinje jaka kiša. Zatvaramo tendom kokpit, u kabini suho i ugodno. Tiho je očistio kapulu i narezao luca. Na jelovniku je brujet.
Sa nevjericom saznajem da u brodskoj špajizu nema pulente. Neoprostivo.
Uživamo u ugodi kabine i mirisima kuhinje. Kiša lije, grmi i sijeva.
Domaće crno sa Hvara.
U sutonu sve se smiruje. Kiša je prestala a i jugo je kalmalo.
Sat vremena se bajbotom vrtimo po vali pokušavajući priskrbiti lignje na kolutiće.
Za večeru ipak lešo verzot i sir. Hladni, orošeni, Pošip. Zapravo, vrlo pristojna kupaža sa Hvara.
Oko sedme ure palimo grijanje. Više za probu jer uopće nije hladno.
Oko osme ure sve gasimo. Prevruće.
Pomorska večer na Radio Splitu i lagana čakula. Sređivanje dojmova.
Nastaviti će se.
Tihomir Eterović, liječnik, spec hitne medicine sa Brača.
Uz njega se bolje osjećam
Vjerni član posade još od 1982 kada smo u nekoliko godina, očevim Gradacem, oplovili čitavi Yu Jadran.
"Šolta te dopala" stara kletva u ovom dijelu Dalmacije. Danas je Šolta raj na zemlji.
Za par fotki ću zamoliti admina.



