Postao/la mali od palube » 10. 08. 2012. (15:28)
Eto...
Oko 13:30 smo vezali barku za rivu u Vlašićima. Od jutra, katkad jače, katkad slabije, brije nas bura. Uvijek taman toliko da ne odustanemo ali i da plovidba nije ugodna. Na Viru smo pokupili Zokijevu šogoricu i maloga. Brat mu je došao autom do Vlašića.
Sve u svemu, umorni smo i mi i barka. Naplovila se ovo ljeto.
Prva mala đita cca stotinjak milja: Vlašići, oko Vira, niz Ugljan, kroz Ždrelac pa na Dugi otok, Telaščica, Kornati... i istim putem nazad u Vlašiće.
Druga đita cca dvjestotinjak milja: Vlašići, sjevenom stranom Vira, Silba, Unije, Pula, Rabac, Jadranovo, Goli, Velebitski kanal, ispod Paškog mosta i konačno Vlašići.
Treća i najdulja đita od cca petstotinjak milja: Vlašići, oko Vira, Zadar, Zlarin, Milna na Braču, Šćedro, Korčula, Mljet, Lopud, Koločep, Dubrovnik... i unutarnjom stranom natrag do Vlašića. Ovaj put ispod Virskog mosta i kroz Privlački gaz.
Osim što je kod Preka pukla sajla od timuna i što motor troši malo više ulja... nikakvih drugih incidenata nije bilo. I da... mijenjali smo regler na samom početku plovidbe.
Dakle...
Mislim da ta moja barka zaslužuje da joj svi odreda skinemo kapu. To se pogotovo odnosi na one što su od prvih mojih postova bili tako silno zabrinuti za opću sigurnost svih brodova na našoj strani Jadrana, za moju familiju, za svoju familiju, mir u svijetu i općenito za poredak planeta u Sunčevom sustavu. Ja znam da će svi ti dušebrižnici sada biti silno razočarani, ali žao mi je, dečki... nijedna vaša tako stručna i znalačka procjena se nije ostvarila. Slovom i brojkom: nijedna. S ovom barkom i ovom pentom na njenoj krmi možete i preko oceana.