Postao/la mali od palube » 04. 08. 2012. (13:36)
U drugom razredu osnovne (ja sam inače učitelj) naglasak u nastavi hrvatskoga jezika je na razumijevanju pročitanog teksta. Bojim se da su neki ovdje zapeli još na toj razini. Što se tiče mulića u Lumbardi, čičica nije lokalni tip. Mulić i kuća nisu među lokalnim barkama. On renta apartmane i potencijalnim gostima vjerojatno govori da im je osiguran vez (?!). Vani je bilo loše vrijeme i nije se moglo ploviti. Htjeli smo popiti nešto ledeno, dakle htjeli smo izaći iz broda. Tko nije razumio pročitano štivo, pojasnit ću mu malo: čiča je izmislio da mu trebaju doći gosti s gliserom, samo da bismo se mi maknuli s njegovoga mula. Već je bilo kasno poslijepodne i gosti se, dakako, nisu pojavili sve do jutra, kad smo mi otplovili. Dakle, ne ferma njega što smo mi s čoporom djece željni malo kopna i kafića s hladnim pićima. I nije bitno što mu pritom ni najmanje ne smetamo. I nije bitno što, konačno i pravno, govorimo o pomorskom dobru. Dakle, dok je gradio taj mol na nečemu što nije njegovo, moralo mu je biti jasno da će to biti na rapolaganju svima. Svojevremeno sam radio u selu u Prigorju, koje se zove Moravče. Bio sam mlad seoski učitelj i uhvatila me neka manija sadnje oraha. Posadio sam ih oko cijelog dječjeg igrališta, na nekadašnjem vinogradu škole, uz cestu prema Drenovi... gdje god sam stigao. Mladice sam ili dobivao na poklon ili sam ih kupovao. Od tada je prošlo skoro trideset godina. Iako sam u toj školici radio samo tri godine, još dan danas cijelo selo ta stabla zove Marijevim orasima. Dakako, osim oraha koje seoske babe kupe za kolače, za cca desetak godina će ta stabla biti za rušenje i dati vrlo vrijedno drvo. Onako otprilike... u tom sam selu zasadio sigurno više od 100 sadnica oraha. Na državnom, općinskom, školskom, zadružnom i tko zna čijem sve zemljištu. Zar zaista ovdje netko misli da sad imam pravo otići tamo ujesen i tjerati djecu i babe koje skupljaju orahe za kolače?
Kratko i jasno: ono tamo je pomorsko dobro. Točka.
Moram još dodati da je mulić širok cca 2 m. Provom smo se za njega primili jedan manji gliser i ja. Tako, samo provom, stale bi još dvije barke velike poput moje i svi bi sa špiruna mogli na rivu.
E sad, što se tiče broda. Ajmo opet malo u drugi osnovne: pisac je jasno rekao da razumije simboliku toga broda i da ona nije upitna, ali to ne mijenja činjenicu da natrulom ratnom brodu, obojanom ratničkim bojama (još uvijek i debelim slojem ideologije) nije mjesto u luci grada Dubrovnika. Ta luka je zaista ogledalo cijele Hrvatske. Nekome iz gradskoga poglavarstva se to onomad vjerojatno učinilo jako "hrvatski", pa je predložio da se brod postavi tamo. Naravno, i danas je vrlo malo onih koji se usude samo zucnuti nešto protiv te ideje... a kamoli onda. E, sad mene živo zanima što taj netko, kome je ideja prvome pala na um, ima na stolu svoje dnevne sobe. Ima li kakvu lijepu vazu ili teglu s cvijećem, veliku kristalnu pepeljaru, zdjelu s uvijek svježim voćem, ili pak ima trofejni puškomitraljez iz domovinskog rata? Ili barem pištolj? Ima li naš srčani bofa u svom dvorištu pred kućom cvijeće i vrtne patuljke ili mu se pred kućom širi desno krilo miga kojega je s ekipom srušio u ratu?
Dakle, brodu je mjesto u muzeju. Konačno, tamo će ga sačuvati i od raspadanja. A na šetnicu treba postaviti njegovu maketu od bronce. Ili neki stilizirani kameni brod, kojega će načiniti kipar. Ovo što je sad tamo je zaista šaka u oko. Zar stvarno netko na ovome forumu misli da će taj brod stajati tamo šesto godina, kao što, recimo, Orlando stoji pred crkvom sv. Vlaha?
Što se cijena tiče, zaista su paprene. Ulaz na zidine 70 kn. Naravno, bit će opet ser... pardon... mudraca koji će sad reći da što sam očekivaoooo?!
Pa, recimo... očekivao sam da danas tijekom tri sata provedena na zidinama čujem barem jednu riječ na hrvatskom jeziku. Barem jednu... Neki pater familijas mojeg godišta, ako želi izvesti ženu i svoje dvoje velike djece na zidine, mora nekom čudnom "Društvu prijatelja dubrovačke starine... tako nekako..." dati 280 kn. Zašto ne onda i 500... ili 1000?! Kad se jednom probije strop smisla, ostalo je samo veličina brojeva...
Sutra nam tri članice posade napuštaju brod. Išao sam im kupiti karte na busni kolodvor. I opet... Dubrovnik je ovih dana zaista centar Mediterana, a ja ne mogu autobusne karte platiti karticom. Ovo je zaista neobično. Prije ovoga putovanja ne sjećam se kad sam posljednji put neki račun veći od 200-300 kn platio gotovinom.
Zadnja izmjena:
mali od palube; 04. 08. 2012. (13:49); ukupno mijenjano 1 put/a.